Karadžić: Civili s Pala otišli su svojevoljno

Svjedočeći u obranu Radovana Karadžića, optuženog za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, Zdravko Čvoro, bivši predsjednik Izvršnog odbora i Kriznog stožera Skupštine općine (SO) Pale, izjavio je da su bošnjački civili iz tog mjesta u proljeće 1992. otišli svojom voljom a ne pod prisilom.

“Jamčim da nije bilo prisilnog iseljavanja Bošnjaka sa Pala. Inicijativu su pokrenuli sami Bošnjaci, dolazeći kod nas pojedinačno i kolektivno”, rekao je Čvoro u nastavku suđenja u Haagu.

On je kazao da su se Bošnjaci na Palama “osjećali nesigurno iz straha od osvete zbog zločina” koje su bošnjačke snage počinile nad Srbima na drugim mjestima u tom kraju.

Rezultat tog straha, kako je dodao, bio je “veliki broj zahtjeva za iseljavanje” koji su podnijeli općinskim vlastima, javio je Birn Justice Report.

Čvoro je rekao da je išao kod podnositelja zahtjeva kako bi ih uvjerio da ne odu, jamčeći im sigurnost i sva građanska prava. Usprkos tome, Bošnjaci su ostali pri svojoj namjeri, a sredinom lipnja 1992. godine SO Pale “priznala je njihovo pravo na slobodu kretanja”.

“Nije bilo progona, a oni koji su otišli to su učinili na osobni zahtjev i po slobodnoj volji”, naveo je svjedok u pisanoj izjavi uvedenoj u dokaze, čiji je sažetak Karadžić pročitao u sudnici.

Tijekom unakrsnog ispitivanja, tužilac Alan Tieger predočio je dokaze da su Bošnjaci napustili Pale zbog pritiska srpske policije koja ih je “uznemiravala i prijetila im”, te da je na jednom sastanku SO-a Pale i sam Čvoro prosvjedovao zato što je “policija pokušala organizirati iseljavanje Bošnjaka bez znanja političkih vlasti”.

Ograđujući se da nije “mogao utjecati na rad policije”, svjedok je potvrdio da općinske vlasti “nisu bile zadovoljne radom policije i tražile su da se to popravi”.

Prije Čvore, svjedočio je Blaško Rašević, koji je opovrgavao navod optužnice da su civili gađani snajperima u Sarajevu sa položaja na Špicastoj stijeni, a minobacačima iz sela Mrkovići.

Rašević, koji je bio zapovjednik jedne od četa Romanijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), izjavio je da sa položaja te čete na Špicastoj stijeni nikada nije otvarana vatra na mještane sarajevskog naselja Sedrenik.

Optužnica Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) i vrhovnog zapovjednika njene vojske, tereti i za teroriziranje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima, kao i za genocid počinjen u Srebrenici, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Rašević je opovrgavao da je pucano iz sela Mrkovići, gdje su, po ranijim iskazima Karadžićevih svjedoka, bili razmješteni minobacači VRS-a.

Na optužbu da je VRS odgovorna za minobacački napad na pijacu Markale, gdje je 5. veljače 1994. godine poginulo 66, a ranjeno 140 građana, svjedok je prokomentirao da ne vjeruje da je projektil mogao doći sa Mrkovića, jer bi “netko morao znati za to, procurila bi informacija”.

Prema iskazu svjedoka, bošnjačke snage iz Sarajeva su neprekidno otvarale vatru na Špicastu stijenu iz pokretnih minobacača skrivenih među civilinim objektima, poput bolnice i stadiona na Koševu.

On je izjavio i da su rovovi suprotstavljenih snaga na Šicastoj stijeni bili udaljeni 50 metara i da su se srpski civili dovikivali s “domaćim muslimanima”, koji su ih upozoravali na dolazak “nekih drugih muslimana” koji bi otvarali vatru.

U unakrsnom ispitivanju, tužitelji su Raševiću predočili dokumente UNPROFOR-a po kojim je sa položaja na Špicastoj stijeni i na Mrkovićima u proljeće i ljeto 1995. bila otvarana snajperska i minobacačka vatra na civile koja je odnijela dva života.

Ponavljajući da njegova četa nije pucala na civile, Rašević je rekao da u to vrijeme nije bio na položajima.

Suđenje Karadžiću nastavlja se 5. prosinca.