Kandić i ostali - ''Prostorija je bila puna krvi…uskoro se čuo plač, uzvici i jauci mog oca''

U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Nevesinja, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine izjavio je da je roditelje posljednji put vidio u lipnju 1992., kada su odvedeni iz škole u Zijemlju, a njihovi su posmrtni ostaci pronađeni 1998. godine.

Dženis Ćatić kazao je da je kao osmogodišnji dječak napustio obiteljsku kuću u selu Hrušta nakon što su u lipnju 1992. počeli napadi na obližnja sela i narod počeo da odlazi. Rekao je da je s roditeljima, braćom, nenom i djedom krenuo preko Veleža i da su im se, nakon što su prenoćili u šumi, pridružili Hamid Baralija i još neki.

Pročitajte još

Kandić i ostali: Muškarci ubijeni u selu Zijemlje, žene i djecu odveli prema Nevesinju

Ispričao je kako su sutradan kod prelaza Teleća Lastva vidjeli dva vojnika, koja su ih pozvala da izađu, lažno im govoreći da su ''njihovi'', te da su odvezeni u školu u Zijemlju.

Oca izveli na silu

''Prostorija je bila puna krvi… Nakon nekog vremena pojavili su se vojnici i izveli oca na silu. Za par trenutaka čuli su se s hodnika kroz koji smo prošli plač, uzvici i jauci mog oca'', prisjetio se Ćatić.

Kazao je da je lice njegovog oca Muje bilo neprepoznatljivo kada je vraćen u prostoriju. Dodao je da se slično dogodilo i sa Hamidom Baralijom. Kako je naveo, ne zna šta se poslije dešavalo jer je zaspao na krilu majke. Sutradan se pojavio jedan vojnik.

''Rekao je: ‘Nemojte se bojati, bit ćete sigurni samo će oni biti izvedeni na ispitivanje''', naveo je svjedok.

Posvjedočio je da su njegovog oca, koji nije mogao hodati, ubacili u kamion, kao i majku, djeda, nenu, Jusfufa i Hamida Baraliju te još dvije žene, a da su ostali on, dvojica braće i svjedok N-4.

''I tad smo ih zadnji put vidjeli'', rekao je Ćatić.

Ispričao je da su njega, braću i N-4 poslije nekoliko dana odveli u policiju u Nevesinju i da su tu proveli 25 dana. Kazao je da su gledali premlaćivanje ljudi, a da su vojnici odveli N-4. Njega i braću, kako je naveo, na svoju ruku je odveo Đuro Ivković, koji je poznavao njihovog oca.

Pročitajte još

Kandić i ostali: Svjedok vidio postrojavanje muškaraca u koje su potom pucali

''Odvezao nas je kombijem prema Berkovićima i pustio. Rekao je: 'Idite ravno cestom do vaše vojske''' kazao je svjedok.

Dodao je da su 1998. u jami na području Zijemlja pronađeni posmrtni ostaci njegovog oca, majke, djeda i nene. Ćatić je rekao da i dan-danas ponekad ode do škole u Zijemlju i jame.

''Kad odem, bude mi jasno da se ne može ništa uraditi i promijeniti'', naveo je svjedok.

Ubojstva 100 civila na području Nevesinja i Mostara

Za zločine počinjene na području Nevesinja i Mostara sudi se Zdravku Kandiću, nekadašnjem zpovjedniku Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, Draganu Đurđiću, njegovom tadašnjem zamjeniku i zapovjedniku Interventnog odjeljenja te Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli i Milanu Trifkoviću, Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima Petog bataljona.

Optužnica ih tereti za ubojstva oko 100 žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja, među kojima je bilo više desetina žena, osoba starije životne dobi, kao i djece u dobi od 15 dana do dvije godine života.

Na pitanja Kandićeve Obrane, Ćatić je rekao da je svjedočio o onome što je zapamtio kao dijete, a da nije spominjao što je čuo od drugih. Nekih detalja o kojima ga je pitao branitelj Radivoje Lazarević nije se mogao sjetiti. Kazao je da se ne sjeća da je Baralija pozvao njegovog oca da zapale cigaretu kada su se pojavila dva vojnika. Rekao je da je njegov otac imao pušku sa optikom koju je koristio u lovu i koju su mu oduzeli, ali da ne zna da je njegova majka u torbi imala bombe.

Tužiteljici Eldini Biuk je kazao da je s braćom razgovarao o ovim događajima, ali da do davanja izjave u istrazi nije znao da je njegova majka u školi izvođena i zlostavljana.

Suđenje se nastavlja 18. prosinca, prenosi Detektor.