Kako napredak tehnologije teroristima olakšava posao

Nakon što su teroristi 14. srpnja ove godine izveli dosad neviđen pokolj civila teškim kamionom na promenadi u francuskoj Nici, prije nekoliko dana se isti scenarij ponovio na berlinskome Breitscheidplatzu, kad je na identičan način napdanuta masa ljudi koja se okupila na božićnome sajmu.

Reklo bi se, teroristi kontinuirano pronalaze nove metode za napad na civile u Europi, ali rado posežu i za 'već provjerenim', a to je moguće, prije svega, što se većina njih nesmetano 'šeće' diljem starog kontinenta, uživajući prednosti socijalnih država, dok se snage sigurnosti europskih zemalja svaki put iznenade na isti način na koji snijeg iznenadi cestarske službe - usred zime.

U jednoj analizi njemačkog Bilda prikazana je geneza i metamorfoza terorizma, koji u Europi već odavno ima 'stalnu boravišnu dozvolu'.

Baš kao i u Nici, napad u Berlinu prvo je izgledao kao čin poludjelog pojedinca, bez eksplozija, kalašnjikova, odnosno naoružanih ubojica koji krstare gradom i pucaju na sve što se kreće, kao primjerice u Parizu.

Nakon napada u Nici

Matematika terora

Napadi u Nici i Berlinu pokazuju također i koliko se terorizam promijenio u odnosu na 11. rujna 2001., kada je izveden napad na World Trade Center u New Yorku.

Pomislili bismo kako korištenje kamiona umjesto zrakoplova predstavlja 'nazadak' za teroriste, ali štura matematika kaže kako je upravo obratno - napadi kamionima su znatno učinkovitiji gleda li se broj mrtvih po jednome teroristi, u odnosu na 'uloženo'.

Tada, kad je 'sve počelo', 11. rujna 2001. poginulo je 2.700 ljudi, a teroristička organizacija Al-Qaeda poslala je u smrtonosnu misiju 19 svojih (samo)ubojica. To je značilo 142 žrtve po jednom teroristu.

U Nici je jedan atentator ubio 80 ljudi, a također je u Berlinu sudjelovao samo jedan napadač i ubio najmanje 12 ljudi (mnogi od 50-tak ozlijeđenih pretrpjeli su teške i po život opasne ozljede).

Teroristička skupina okupljena oko Mohammeda Atte, koja je 2001. napala WTC, morala je imati duže pripreme, tešku obuku i računati s tim da su šanse na uspjeh relativno male.

Njihova obuka i priprema za teroristički napad trajala je mjesecima, ako ne i nekoliko godina.

Također su morali pronaći načina da uđu u Ameriku, upišu se na tečajeve pilotiranja i da pritom ne izgledaju upadljivo sigurnosnim službama.

Otmičari kamiona svoju su akciju mogli pripremiti u nekoliko sati, najviše za par dana, teško ih je pratiti, još teže prepoznati i zaustaviti. Oni se slobodno šeću Europom, obično su tražitelji azila, novopristigle izbjeglice ili potomci useljenika koji se ne osjećaju zadovoljnim u sredini u kojoj su rođeni i odrasli.

Posljedice napada u Berlinu

Kako bi bilo danas?

Koordinacija i provođenje napada od 11. rujna 2001. danas bi bila teško zamisliva. Tehnologija praćenja i nadzora nad potencijalnim teroristima se u proteklih 15 godina značajno razvila i unaprijedila. Šansa da se otkrije jedna skupina terorista koja je u stalnome kontaktu i koja planira neku akcije, danas je znatno veća.

Teroristi-pojedinci pak manje ostavljaju 'otiske prstiju' na komunikacijskim uređajima. Čak i kada komuniciraju s nekim iz mreže u koju su uvezani, iznimno je teško uočiti njihove poruke u vremenu milijardi različitih informacija koje se svakodnevno razmjenjuju diljem svijeta.

Stoga je taktika da napade izvode pojedinci gotovo uvijek uspješna, gledano iz perspektive terorista.

Socijalne mreže i terorizam

U vrijeme izvođenja napada u New Yorku 2001. godine, poprište događaja se pokrivalo u televizijskim programima, putem emitiranja uživo. Kako bi se nešto emitiralo uživo tih godina, moralo je uistinu predstavljati veliki događaj.

U današnje vrijeme, praktično svaki, čak i potpuno beznačajan događaj, može se prenositi uživo putem interneta.

Svako pojedinac s pametnim telefonom u džepu danas je u poziciji nekadašnjih televezijskih reportažnih kola ili helikoptera za prijenose uživo.

Sasvim je realno da je napad u Berlinu imao puno veću gledanost od napada u New Yorku!

Anis Amiri - osumnjičenik za napad u Berlinu

Islamisti su postali svjesni činjenice kako ne moraju puno investirati da bi ostvarili svoj cilj - gledanost njihova terorističkog čina u čitavome svijetu. Danas je dovoljno da napad izvrši jedan čovjek, a mase ljudi koje imaju pristup na internet učinit će 'sve ostalo' za njih.

Može se zaključiti kako napadi u Nici i Berlinu doista izgledaju amaterski u odnosu na napade u Americi 2001., kada su se zrakoplovi zabijali u zgrade, ali učinak je isti - svijet je na isti način šokiran.

Naravno, dva slučaja u kojima je napad izveden kamionom znatno su manje koštala, a vjerojatnost da se ponove znatno je veća u odnosu na napade u New Yorku prije 15 godina.

Matematički gledano, teroristički napadi svedeni su s više desetaka milijuna eura na gratis ili po akcijskoj cijeni.

A što je apsolutno zabrinjavajuće, oni postaju sastavni dio europske svakodnevnice. Još gore od toga zvuči činjenica kako Europa ne traži krivca za svoju sudbinu u 'vlastitim redovima', nego se, poluzatvorenih očiju, potiho nada kako će sav taj kaos i pogibelj jednoga dana prestati - na neki čudan način, 'samo od sebe'...