Jovica i Frenki kao tema briselskih pregovora?

Haško tužiteljstvo, iako to presuda ne govori, je u slučaju Jovice Stanišića i Franka Frenkija Simatovića odradilo dobar posao.

Dokazani su zločinački poduhvati, etničko čišćenje i sudjelovanje optuženih u njima. To je rekao i sudac Alphons Orie pri izricanju presude.

Proces protiv Simatovića i Stanišića je trajao skoro 10 godina, izneseni su mnogi dokazi, a među njima i onaj najzloglasniji – snimka pogubljenja u blizini Srebrenice koje su izvršili pripadnici posebne jedinice SDB-a Škorpioni.

Pa zašto su onda Stanišić i Simatović oslobođeni, a Srbija amnestirana od presude koja je direktno povezuje sa sudjelovanjem u ratu u Hrvatskoj i BiH?

Ovako duga presuda sigurno nije napisana neposredno prije njenog izricanja. Njen sadržaj i formulacija je stajala u ladici do njenog formalnog objavljivanja prije nekoliko dana. I na osnovu onoga što je pročitano pri njenom objavljivanju, vrlo lako je mogla biti i drugačija.

Kao što je već napisano, tužiteljstvo je dokazalo sve, ali je presudio „dojam“ dvojice sudaca koji nisu smatrali da su ova dvojica SDB-ovaca dokazanim organiziranjem, uvježbavanjem, financiranjem i koordiniranjem „imali namjeru“ počiniti etničko čišćenje i masovna ubojstva civila na području Hrvatske i BiH.

Taj sudački „dojam“ je vrlo lako mogao biti drugačiji da Srbija nije bila toliko kooperativna u posljednjim briselskim pregovorima vezanim za Kosovo. Dolaskom na vlast u Srbiji Srpske napredne stranke potekle iz Šešeljeve Srpske radikalne stranke, mnogi su smatrali kako će tamošnja politička scena dodatno zaoštriti odnose sa susjedima. Toga je i bilo, ali uglavnom retorički, od strane Tomislava Nikolića koji je za domaće potrebe ponavljao teze o „srpskim zemljama“. Ali praktički, Nikolić, i još više Aleksandar Vučić, su uradili ono što deklarativno puno liberalnija Demokratska stranka Borisa Tadića nikad ne bi učinila – de facto je priznala Kosovo kao nezavisnu državu.

Da su Naprednjaci bili tvrđi u pregovorima u kojima nisu mogli ništa dobiti, a puno izgubiti, dojam sudaca Haškog tribunala u pogledu presude Frenkiju i Stanišiću je vrlo lako mogao biti drugačiji. I tu je najmanje bitna sudbina ovih zloglasnih SDB-ovaca, već presuda po kojoj bi Srbija stekla još jedno vrlo neugodno naslijeđe iz Trećeg balkanskog rata.

Francuska sutkinja Michele Picard je dostavila posebno mišljenje u presudi i smatra kako je optuženima dokazana krivnja, jer je, između ostalog, priroda posla SDB-ovaca podrazumijevala zaštitu sigurnosti srpske države, a ne sudjelovanje u ratovima u drugim državama.

Jedini zaključak ove presude je da su briselski pregovori srpskih političkih vođa i Catherine Ashton uključivali daleko šire teme od statusa Srba sa sjevera Kosova i očuvanja tamošnjih pravoslavnih manastira.