Izljev bijesa na mozak

Eto, završio je još jedan referendum u susjednoj Hrvatskoj. Na kraju cijele jedne dvomjesečne cirkusarije pobijedilo je, zna se, ZA. Tko je očekivao da će pobijediti PROTIV, imao je možda motiv, ali nije se sastao s realnim stanjem na terenu. Hrvatska je upravo takva država kakvom je oslikao referendum – i kakavim ju je, još bolje, oslikalo ono prije referenduma. Gotovo da na kraju nitko i nije znao o čemu se na tom referendumu zapravo radi, jer je kampanja i jedne i druge strane otišla u stranu, do granice besmisla. I obilovala bijesom. Gomilom nagomilanog bijesa.

Zaplašivali su se građani Hrvatske devijantnim ponašanjem homoseksualaca s tamo nekih dalekih gay paradiranja i da će nam takvi usvajati djecu, s jedne, a pozivalo na fašizam i gaženje ljudskih prava, s druge strane. I bez obzira što je brak kakvog smo i dosad poznavali ušao u Ustav i time na jedan duži rok spašen od nasrtaja razuzdane gay gomile, ostaje ožiljak na tkivu suverene i neovisne Hrvatske. Ne mislim pritom na to što se iz nekih europskih zemalja odmah čulo kako se Hrvatska vratila na Balkan i unazadila, ma jok to. Mislim na ono tradicionalno pucanje hrvatskog društva po friškom šavu.

Kroejšija uvijek iznova puca na dva dijela, po jednom te istom mjestu, u njoj nema trećeg puta, nema politike nesvrstanih, u svakoj polemici tamo su uvijek i iznova protagonisti isti. Ma kakvo god da je referendumsko pitanje uvijek su na kraju svega lijevi i desni, partizani i ustaše, krivi Hrvati (čitaj: urbani Jugoslaveni) i pravi Hrvati, građani i čobani, urbani i seljačine, kako se već časte međusobno.

Teror medijskog iživljavanja i jednih i drugih trajao je, činilo se, čitavu vječnost. Svi su imali stav i stav se izlagao po komentarima na ama baš svaku vijest koja je imalo bila vezana uz brak, homoseksualnost, obitelj. Pa su se vadili iz naftalina i Adam i Eva, uključili se u akcije poznati, a neki mediji otvoreno drukali za jedne ili za druge, da je to bilo za povratiti.

Završio je još jedan referendum na kojem su se oglasili i naši. Zgužvali su se pred konzularnim predstavništvom da zaokruže ZA i gužvanje se isplatilo – 96 posto ZA! Neka pate oni peder..,ovaj, zauzimači naše Hrvatske koji su mislili da će pobijediti PROTIV! Mi smo ZA i to nek' se zna! Imamo stav i nema šanse da nam ga netko uzme ili uskrati.

Nažalost, naš stav je kao i uvijek više estradnog tipa. Diglo se nas 6000 da spasi Hrvatsku i instituciju braka, a kad treba spasiti Mostar, Hercegovinu, zemlju u kojoj inače živiš – Bosnu i Hercegovinu, nigdje nikoga! Da je ovih 6000 što je izašlo na referendum izašlo pred Vladu HNŽ-a, pa onda pred Vladu ZHŽ-a, pa onda pred ostale županijske ili kantonalne utvrde, već bih počeo vjerovati da ovdje neki imaju stav. Ali, jok, uzalud, u nas se više 6000 ljudi ne može skupiti ni na nogometnoj utakmici, a politički prosvjedi su priče za malu djecu.

To što nezaposlenost raste, što sve više ljudi traži kruha, što ljudi nemaju za lijeka i to što će skoro doći dan kad nećete imati ni vi, to nije važno. To što nam se djeca smrzavaju po školama, što ništa ne funkcionira, što vam se život pretvara u loš film, to isto ništa. Za to se nećemo izjašnjavati i dizati. To što Mostar crkava poput lešine i što je budućnost naša u rukama političkih budalaša, ni to ne smeta. Jedino je bilo važno očitovati se po pitanju Ustava RH.

Čak i Crkva u Hrvata, koja bi trebala bar malo pogurati ovaj narod, zasjela na jednu stranu i zaziva ovu estradnu zajebanciju, kako tamo tako i u nas ovdje, pa s oltara zaziva straight društvo dok ono pravo društvo, radnika, očeva, majki i djece, propada – ne u homoseksualizmu, nego u alkoholu, drogama, besposličarenju, neimaštini, kreditima, besmislu življenja s ovakvom poltikom. Al' jok, to isto ne smeta.

Bojim se, ali baš se ono bojim, da je ekipa izašla na referendum da na vrijeme uredi situaciju po svojoj mjeri u svojoj budućoj državi. I to ne u onoj koja će doći ovamo, kako su nam slatkorječivci obećavali, nego u koju ćemo otići svi, i mi i naša djeca, jer smo ovdje ne izlazeći godinama iz vlastite lubanje, a kamoli na referendum, sve bitke izgubili. I upropastili vlastiti dom. Pa smo sada za neki drugi dom spremni. Ovdje samo vegetiramo, a mozak nam je očito već pobjegao u Hrvatsku!

Jeste li to ljuti? Nemojte biti. Sad će referendum o ćirilici u RH, pa ćete opet moći pokazati da ste živi. I da imate stav. I da se s vama nitko, ama baš nitko, ne može zajebavati!