Human Rights Watch: Još jedna propuštena prilika za Mostar

Vlasti u Mostaru su još jednom propustile promijeniti izborni statut Grada Mostara kako je naložio Ustavni sud BiH 2010., kako bi isti odražavao princip jedna osoba – jedan glas, čime je propuštena ideja da se lokalni izbori u Mostaru održe 2018., istovremeno kad i listopadski opći izbori, navodi se u svjetskom izvještaju Human Rights Watcha o stanju ljudskih prava.

Sporo procesuiranje ratnih zločina, diskriminacija manjina i nedostatak kapaciteta za adekvatno zbrinjavanje migranata problemi su s kojima su se bh. vlasti suočile u 2018. godini, navodi se u izvještaju Human Rights Watcha.

Zatvaranjem Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u prosincu 2017., kazneno gonjenje ratnih zločina pred domaćim sudovima postaje naročito značajno, ali u praksi BiH sporo napreduje u tom pogledu, navodi se u izvještaju Human Rights Watcha.

Od rujna 2018. pred Sudom BiH se nalazi 114 predmeta protiv 296 okrivljenih. Između siječnja i rujna 2018. Sud je donio 29 presuda, od čega 14 osuđujućih, 12 oslobađajućih i tri djelomično oslobađajuće.

Iako je BiH potpisala zajedničku Deklaraciju o ratnim zločinima s regionalnim liderima i liderima Europske unije, obavezujući se da će procesuirati počinitelje ratnih zločina, vlasti u BiH nisu podržale inicijativu civilnog društva za uspostavu regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima poznatiju pod nazivom “RECOM”. Istovremeno, stoji u izvještaju, revidirana Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina čeka na odobrenje Vijeća ministara od veljače 2018.

Osim slabog procesuiranja ratnih zločina, izvještaj Human Rights Watcha pokazao je i probleme kada su u pitanju poštivanja diskriminacija etničkih i vjerskih manjina.

Težak život Roma

Usprkos presudama Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava (ECHR) koje govore da Ustav BiH diskriminira etničke i vjerske manjine, ni u ovoj godini nije napravljen pomak kako bi se Romima, Židovima i drugim manjinama omogućilo da se kandidiraju za člana ili članicu Predsjedništva BiH na općim izborima 2018. godine, stoji u izvještaju.

Anketa, koju je u travnju 2018. proveo Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), pokazala je da se Romi u Bosni i Hercegovini i dalje suočavaju s brojnim poteškoćama kada je riječ o pristupu i ostvarivanju prava na zdravstvene usluge, obrazovanje, smještaj i zapošljavanje, premda je u pogledu poboljšanog životnog standarda napravljen određeni iskorak.

Tijekom ove godine značajno se povećao i broj tražitelja azila i migranata u zemlji, što je u izvještaju naznačeno kao još jedan od problema s kojim se susreće BiH. Prema podacima Službe za odnose sa strancima, u periodu od siječnja do studenog 2018. u BiH je ušlo 21,163 lica, od kojih je većina podnijela zahtjev za azil ili je izrazila namjeru za traženje azila, u odnosu na svega 755 takvih osoba tijekom cijele 2017. godine. Tri najveće grupe tražitelja azila čine državljani Pakistana, Irana i Sirije, piše Birn.

Država nije osigurala adekvatne uvjete

Država nije osigurala adekvatno sklonište, hranu i pristup zdravstvenim uslugama za novopristigle migrante, naročito u Velikoj Kladuši i Bihaću. U studenom 2018. postojala su samo dva centra za migrante i izbjeglice kojima je upravljala država. Zbog nedostatka smještajnih kapaciteta i usluga na tisuće ljudi je bilo prinuđeno živjeti na ulicama, u napuštenim zgradama ili pod šatorima.

Među osobama koje su u BiH stigle 2018., više od 19,900 je izrazilo namjeru za traženje azila, ali je svega 1,314 ušlo u postupak traženja azila.

Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, dvadeset tri godine nakon rata u BiH, samo 42 posto bosanskih izbjeglica se vratilo u BiH, a s krajem lipnja 2018., 91.813 osoba ima status interno raseljenih osoba, od kojih mnogi i dalje žive u nekom od 156 kolektivnih centara.