Hrvatska nam bježi šest do sedam godina

U Bosni i Hercegovini u odnosu na prethodne godine nije došlo do suštinskog pomaka u oblasti slobode pristupa informacijama, naročito na razini Federacije BiH i RS - pokazalo je istraživanje Transparency Internationala BiH koje je predstavljeno danas u Sarajevu na konferenciji organiziranoj povodom obilježavanja 28. rujna, Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama.

Transparency International BiH konferenciju je organizirao radi predstavljanja rezultata istraživanja o stupnju primjene Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH, kao i analize o transparentnosti zakonodavnih propisa u BiH.

Lejla Ibranović iz Transparency Internationala BiH navodi kako je istraživanje provedeno u travnju ove godine u okviru projekta Partnerstvo za otvorenu vlast, pod pokroviteljstvom Fonda za otvoreno društvo. Fokus je stavljen na dostupnost ugovora o djelu u institucijama BiH. Tim povodom TIBiH je uputio 739 zahtjeva institucijama na svim razinama vlasti.

''Istraživanje je pokazalo da nema suštinskog napretka u ovom pitanju kada je riječ o Federaciji BiH i RS, dok je primjetan izvjestan napredak na razini institucija BiH. Rezultati pokazuju da je 53 posto institucija dostavilo informacije u zakonskom roku. Najčešći problemi su neažurnost u dostavljanju informacija, zatim u dostavljanju u formi koja je propisana zakonom čime se građanima uskraćuje pravo žalbe, nepotpuni odgovori i veliki broj odbijajućih rješenja'', istaknula je.

Marko Vujić iz TIBiH pojašnjava kako je u ovom istraživanju problem predstavljao Zakon o zaštiti osobnih podataka jer institucije od kojih su traženi podaci nisu ih dostavljale upravo pozivajući se na taj zakon, čak i u slučajevima kada traženi podatak nije zaštićen.

Milena Milošević iz Instituta Alternativa (Crna Gora) navodi da je specifičnost Crne Gore to što ugovori o djelu nisu radno-pravni ugovori, ali da postoje indikacije o njihovom zloupotrebljavanju da bi se zaobišle utvrđene procedure zapošljavanja u javnoj upravi.

''Ti ugovori o djelu zato uglavnom jesu dostupni na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama i u tom smislu nismo imali problem da dobijemo ugovor u okviru istraživanja. Međutim, u Crnoj Gori generalno postoje manjkavosti u vezi s provođenjem ovog zakona, a najviše se sastoje u visokim troškovima za pristup informacijama od javnog značaja zato što postoji vladina uredba koja utvrđuje dosta visoku cijenu kopiranja i štampanja tih dokumenata'', kazala je.

Novinar i analitičar iz Hrvatske Ladislav Tomičić podvlači kako su iskustva Hrvatske u ovoj oblasti slična kao i u BiH, s tim što je Hrvatska u procesu pristupanja EU napravila određene korake da bi pristup informacijama uopće uspio.

Ocjenjuje da se Hrvatska o pitanju slobodnog pristupa informacijama nalazi šest do sedam godina ispred BiH.

''Ovdje uvijek ovisi kakav se ugovor traži - kada je riječ o ugovoru u kojem je sve čisto dobit ćete ga veoma lako. A ako tražite ugovor u kojem nije sve čisto, vlast će se pozvati na Zakon o zaštiti podataka i dobit ćete ga vrlo teško. Situacija se u Hrvatskoj ne razlikuje puno od situacije u BiH kada se u pitanju osjetljive stvari. Veliki problem s ugovorima o djelu je taj da se oni često zloupotrebljavaju da bi se prikrio stalni radni odnos, a postoji ugovor o djelu, i mislim da je to najveći problem'', zaključio je.