Brammertz: Hrvatska i Srbija godinama ignoriraju zahtjeve za procesuiranje počinitelja genocida u Srebrenici

Razmjeri genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine zastrašujući su i 30 godina nakon tog zločina, no nijekanje sudski utvrđenih činjenica ne prestaje, upozorili su danas u Sarajevu predsjednica Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) Graciela Gatti Santana i glavni tužitelj MICT-a Serge Brammertz.

MICT je pravni sljednik Haaškog suda koji je prvi još 1995. godine utvrdio kako je masakr nad više od sedam tisuća Bošnjaka u Srebrenici predstavljao zločin genocida, što je 2007. godine potvrdio i Međunarodni sud pravde (ICJ).

MICT-om trenutačno predsjedava urugvajska sutkinja Santana koja kao i Brammertz planira biti na komemoraciji u Potočarima koja će se održati 11. srpnja u povodu 30. obljetnice srebreničkog genocida, a u Sarajevu su sudjelovali na znanstvenoj konferenciji pod naslovom "Srebrenica 1995-2025. - suočavanje s prošlošću".

"Nažalost, genocid se i danas dovodi u pitanje"

Santana je bila članica prizivnog vijeća ICTY-a koje je ratnog čelnika bosanskih Srba Radovana Karadžića osudilo na doživotni zatvor, proglasivši ga krivim i za genocid u Srebrenici. Na sarajevskoj je konferenciji kazala kako je jasno da su nezamislivi zločini u Srebrenici bili čin genocida za što je prikupljeno puno dokaza.

"Nažalost, to se i danas dovodi u pitanje", kazala je Santana, dodajući kako je sada na djelu opasni pokušaj prepravljanja povijesti unatoč utvrđenim činjenicama. Priznanje genocida u Srebrenici, kako je kazala, ključno je da se takvi zločini više ne bi ponovili, ali i da bi se učvrstio mir i omogućio proces pomirenja.

Najavila je kako će MICT na tome nastaviti predano raditi sve dok postoji, ali upozorava kako je obrazovanje ključno da bi se mladi informirali o činjenicama i kako bi se izbjegle sadašnje manipulacije različitim interpretacijama povijesti.

Ključ rješenja nijekanja vide u obrazovanju

Brammertz, koji se već 17 godina bavi ratnim zločinima počinjenim na području bivše Jugoslavije, kaže kako je kada je preuzeo mandat glavnog tužitelja ICTY-a bio veći optimist nego danas. Posebice ga brine relativizacija ratnih zločina, uključujući nijekanje genocida koje je danas, kako upozorava, znatno raširenije nego prije deset godina.

"Nijekanje genocida je među najvećim društvenim problemima", kazao je Brammertz. Odustajanje nije rješenje, a ostaje pitanje gdje su zapravo granice slobode govora. Kaže kako je osobno zagovornik zakonskog sankcioniranja takvih pojava, no, kao i Santana, drži da je obrazovanje ključ rješenja ovog problema.

"Iznimno je razočaravajuće i neodgovorno to što političari svim izjavama potiču retoriku kojom se niječu zločini i tako taj teret ostavljaju mladim generacijama", kazao je Brammertz.

Od Hrvatske očekuju bolju suradnju

Kritizirao je i odnos država regije prema procesuiranju preostalih počinitelja raznih zločina uz tvrdnju kako su pravosuđa i u Hrvatskoj kao i u Srbiji premalo napravila na tom planu, posebice kada je riječ o slučajevima osoba s dvojnim državljanstvom. Kaže i kako je otvoreno pitanje postoji li politička volja da se takve osobe procesuira.

Kad god ode u Zagreb, kako kaže, hrvatskim političarima prenosi poruke da MICT od Hrvatske ima visoka očekivanja jer je riječ o članici Europske unije, no unatoč tome na veliki dio zahtjeva iz BiH za međunarodnu pravnu pomoć nema odgovora, a obrazloženje je kako je to iz razloga nacionalne sigurnosti.

"Uglavnom, suradnja je daleko, daleko od zadovoljavajuće", bio je kritičan Brammertz. Visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH Christian Schmidt podsjetio je kako ta zemlja, čiji je opstanak u ratu doveden u pitanje i koja je teško pogođena ratnim zločinima, ni do danas nije uspjela ojačati svoju državnost i društvenu koheziju do očekivanih granica.

Međunarodna zajednica ne može ništa napraviti umjesto građana BiH

Ističe kako međunarodna zajednica to ne može napraviti umjesto građana i vlasti BiH pa čak ni kada, primjerice, izmjenama zakona osigura da se osuđeni za ratne zločine ne mogu natjecati na izborima. Zagovara stoga izmjene postojećeg ustava, ali ističe kako se to mora učiniti iznutra, a ne sazivanjem nekog Daytona II.

Njihove riječi u publici je pozorno slušala starica Nura Mustafić iz sela Bajrovići, pet kilometara udaljenog od Srebrenice. Kako je kazala Hini, u ratu je ostala bez trojice sinova i supruga. Sinovi su rođeni 1971., 1973. i 1975. godine.

"Želim samo da ni jedna majka ovako više ne zaplače"

Srednjeg sina Aliju još uvijek traži, a posmrtni ostaci najmlađeg i najstarijeg sina i supruga pronađeni su i pokopani u krugu memorijalnog kompleksa u Potočarima. Kaže kako su dvojicu njezinih sinova pripadnici vojske bosanskih Srba ranjene skinuli s kamiona kojima su trebali biti evakuirani, a sve joj se to zbilo pred očima.

"Ostala sam sama, teško je, ali mora se živjeti", kazala je Mustafić. Vratila se u Bajroviće 2000. godine i sada je, kako kaže, sretna jer barem svaki dan može vidjeti tu zemlju kojom su njeni sinovi i suprug hodali. "Želim samo da niti jedna majka ovako više ne zaplače", kazala je Mustafić uz apel da se žrtve ne zaborave, piše Hina.