Hoće li se izjednačiti plaće na mostarskom Sveučilištu?

Iako je zakon o visokom obrazovanju Skupština HNŽ-a usvojila još 19. ožujka 2012. godine, Sveučilište u Mostaru još uvijek je daleko od očekivane integracije.

Tom procesu oštro su se usprotivili profesori i dekani jer prema novom zakonu najavljeno je izjednačavanje plaća koje su idući od fakulteta do fakulteta u drastičnim razlikama , nepojmljivim čak i samim uposlenicima ove visokoškolske ustanove.

Jedna od najočitijih primjera je iznos plaće dekana Pravnog fakulteta Ljube Zovke sa 11 000 maraka i dekanice Ekonomskog fakulteta Mile Gadžić sa 5, 500 maraka, piše Dnevni list.

O svemu tome iz menadžmenta ove visokoškolske ustanove nitko nije ništa htio govoriti, dok ministar obrazovanja HNŽ-a Zlatko Hadžiomerović kaže kako on nema apsolutno nikakvog uvida u njihovo poslovanje.

''Mi nemamo uvida u njihovo poslovanje jer ono nije trezorsko.Imaju svoje pravilnike po kojima rade i mi na to ne možemo utjecati'', kazao je ministar Hadžiomerović.

Što se tiče provedbe zakona kako ističe isključivo komuniciraju putem agencije za integraciju , te se unatoč brojnim polemikama kako ističe on nada da će Sveučilište do mjeseca travnja kada je i postavljeni rok za akreditacije ipak biti integrirano.

Međutim djelatnici kažu kako su svi za integraciju Sveučilišta spremni, ali za izjednačavanje plaća nisu, držeći kako je to socijalistički režim koji ne ide ruku pod ruku sa suvremenim poslovanjem koje oni žele, piše Dnevni list.

''Izjednačavanjem plaća izgubila bi se svaka motivacija za bolji rad, i to nikako nije ono što nama treba. Plaće se trebaju formirati prema zaslugama i obimu posla koji se obavlja'', kazao je sveučilišni profesor Zdenko Klepić čija je oblast upravo menadžment i poslovanje.

Iako je integracija neizbježna te se njezina provedba očekuje u najdužem roku od četiri mjeseca veći broj profesora i dekana joj se protivi, jer smatraju da bi time izgubili značajni dio financijskog kolača kojim raspolažu.

Najveći protivnici su svakako fakulteti koji imaju najviše studenata, predmeta, studijskih grupa, odnosno najbolji priljev novca.

Nakon integracije došlo bi do transparentnijeg trošenja novca, ujednačile bi se plaće, napravili jasni kriteriji razvoja visokoškolske institucije. No, sudeći prema trenutnoj situaciji mnogima to ipak još nije u interesu.