VIDEO | Mogu li hrvatski Rafali čuvati nebo i iznad BiH?

Hrvatska je ulaskom u NATO savez preuzela obvezu samostalnog nadzora vlastitog zračnog prostora. Do sada su tu zadaću obavljali zastarjelim MiG-21 avionima, a od danas će ovaj posao raditi sa francuskim Rafalima.

BiH nema sredstva ni mogućnosti da obrani svoj zračni prostor u slučaju napada. Nema sredstava ni da intervenira u slučaju neprijavljenog preleta/napada letjelica!

Za takvo nešto mandat ima NATO, odnosno EUFOR, koji u slučaju bilo kakvih nekarakterističnih situacija ima ovlast i mogućnosti da preuzmu kontrolu nad zračnim prostorom iznad Bosne i Hercegovine. EUFOR Althea je vojna misija Europske unije u BiH, koja je 2004. zamijenila NATO mirovne trupe u BIH. Radi se o jedinoj misiji EU koja ima mandat da koristi silu.

Pročitajte još

VIDEO | Rafalei ušli u zračni prostor: Hrvatski piloti su stigli kući!

Iz Oružanih snaga BiH ranije su za Radio Slobodnu Europu rekli da je razlog tome što BiH ne može obraniti svoj zračni prostor stara i dotrajala oprema.

Oprema koju posjeduju Oružane snage (OS) BiH ima ograničene resurse za zaštitu i kontrolu zračnog prostora. Naslijeđena je od bivših entitetskih vojski – Vojske Federacije BiH, koju su činile Armija BiH, Hrvatsko vijeće obrane i Vojske Republike Srpske.

To praktično znači da je oprema stara skoro dva desetljeća s obzirom na to da su entitetske vojske integrirane u Oružane snage 2005. godine.

Iako Ministarstvo obrane već godinama ima u planu modernizirati OS BiH, nabavkom modernih radarskih i PVO sustava, novca za to nema. Proračunska sredstva, koja se odvajaju za obranu, su nedovoljna, a o borbenom zrakoplovstvu se ni ne razmišlja.

Na Zapad ili Istok?

Vojni analitičar iz Sarajeva Nedžad Ahatović rekao je prije u izjavi za DW kako bi eventualna nabavka vojnih zrakoplova ovisila i o opredjeljenju BiH – da se pridruži NATO-u i postane članicom Europske unije (EU), ili da pod pritiskom prihvati utjecaj Rusije.

''U normalnim okolnostima opremanje Oružanih snaga BiH adekvatnim vojnim letjelicama bilo bi realno očekivati u dvije faze. U prvoj, Bosna i Hercegovina bi mogla nabaviti jeftinije elisno-mlazne podzvučne avione kakav je Super Tucano, prvenstveno zbog malih troškova upotrebe. Tek u drugoj fazi i nakon pristupanja NATO-u u BiH bi se moglo razmišljati o sofisticiranim, supersoničnim borbenim avionima'', kaže Ahatović.

Cijena Emraer A-29 Super Tucano aviona je između 6 i 7 milijuna eura, sa kompletnim naoružanjem i dodatnom opremom, a jedan sat leta na ovom avionu iznosi oko 400 dolara u usporedbi sa 10 do 12.000 dolara sa gorivom i redovnim održavanjem po satu leta kod supersoničnih borbenih aviona poput F-16 ili Mig-29.

Izdvajanja za obranu

Bosna i Hercegovina izdvaja svega 0,9 posto BDP-a za obranu što je daleko od cilja od 2 posto koliko preporučuje NATO svojim članicama, a Oružanim snagama BiH trenutačno nedostaje profesionalnih vojnih osoba, kao i oprema po NATO standardima koja bi poboljšala kopnenu i zračnu mobilnost.

Povećanjem izdvajanja BDP-a, od trenutnih oko 0,9 do projektiranih 2 posto stvorile bi se pozitivne pretpostavke za sveukupan progres Oružanih snaga BiH, povećala njihova efikasnost, osposobljenost, profesionalnost, interoperabilnost i kompatibilnost sa snagama zemalja članica NATO-a i EU-a, ocijenili su nedavno u razgovoru za Fenu iz Ministarstva obrane BiH.

Što se tiče opremljenosti (naoružanja i vojne opreme), iz Ministarstva kažu kako je ono što u ovom trenutku najviše nedostaje oprema po NATO standardima koja bi poboljšala kopnenu i zračnu mobilnost.

Vidimo li nebo?

Krajem studenog 2023. godine Ministar obrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez izjavio je u Sarajevu da prvi put u povijesti Bosne i Hercegovine imamo nadzor neba.

''Svaki avion, svaka letjelica bilo koje vrste koja uđe u BiH, mi u Ministarstvu obrane, u našem Centru vidimo to i u potpunosti nadgledamo nebo'', rekao je Helez tada, vjerojatno misleći na civilni zračni promet.  Dodao je kako pregovara sa Sjedinjenim Američkim Državama, ''da dobijemo dva primarna radara, koji su jako skupi i da u potpunosti kontroliramo svu sliku neba, nevezano za civilne radare''.

Pročitajte još

Francuska će Srbiji prodati 12 novih Rafala

No jasno je da BiH ne može braniti svoj prostor, a ni ne kontrolira ga u potpunosti, zbog čega dio novca koji bi trebala dobiti za usluge kontrole leta iznad svoje teritorije dijeli sa susjednom Hrvatskom..

Prije 2014. godine, nebo iznad BiH su kontrolirale tri susjedne zemlje, te je sav novac od preleta išao tim državama. Tada je BiH preuzela kontrolu leta visine od 3.000 do 10.000 metara.

Nakon 2019. BiH je preuzela kontrolu neba civilnog prometa iznad 10.000 metara, sve do maksimalnih 20.000 metara.

Osim naših susjeda, unutar Sjevernoatlantskog saveza usluge nesamostalnog nadzora zračnog prostora koriste baltičke države Litva, Latvija i Estonija te Island i Luksemburg.

EUFOR

Trenutni zapovjednik EU snaga u BiH je general bojnik László Sticz iz Mađarske. Pod svojim zapovjedništvom ima oko 1000 vojnika iz 22 zemlje koliko ih je bilo u veljači 2023. godine.

EUFOR je u BiH prisutan kroz Multinacionalnu bojnu (bataljun) koja je stacionirana u bazi Butmir u Sarajevu, a sastoji se od vojnika iz Austrije, Bugarske, Mađarske, Rumunjske i Turske. U svojoj bazi imaju vojne transportne helikoptere i vjerojatno jedan manji izviđački zrakoplov. Trenutno nemaju stalno stacioniranih klasičnih borbenih vojnih zrakoplova u BiH.

Osim ove baze, vojnici su raspoređeni diljem BiH. U manjim brojevima nalaze se u 19 LOT Kuća kojima je, kako navode, ''cilj povezivanje EUFOR-a s lokalnim zajednicama i vlastima''.

Kuće se nalaze u Cazinu, Banja Luci (Rumunjska) i Banja Luci (Čile), Brčkom, Doboju, Tuzli, Zavidovićima, Travniku, Bratuncu, Zenici, Vlasenici, Sarajevu, Livnu, Jablanici, Višegradu, Foči, Mostaru, Čapljini i Trebinju.

Kako to rade susjedi?

U našoj regiji postoje zemlje koje su tu zadaću kontrole svoga neba prepustile nekom drugom.

Riječ je o Sloveniji, Albaniji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji koje su za zadaće air policing angažirale zrakoplovstva susjednih zemalja. Tako Sloveniju zajednički čuvaju mađarski Gripeni ili talijanski Eurofighter Typhoon. Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju zajedno po potrebi čuvaju talijanski lovci smješteni u bazama Gioia del Colle nedaleko od Barija te grčki presretači tipa F-16 smješteni u bazi Larissa.

Godišnja cijena zračnog nadzora varira, a prema dostupnim podacima ona iznosi oko 40 milijuna dolara godišnje.