Godinu dana poslije: BiH uvijek korak do nereda i miljama od promjena

''Jedino što se promijenilo u godini dana je statistika. Broj nezaposlenih je narastao, broj obespravljenih također, mnogi nisu doživjeli ni mladost, ni posao, a ni život dostojan čovjeka'', kaže za portal Bljesak.info Almir Arnaut Beli, koji je prošle godine predvodio prosvjednike u Tuzli odakle se val proširio po cijeloj Federaciji.

''Isti ljudi, u drugim dresovima i s prijateljskim lažiranim utakmicama, vode Bosnu i Hercegovinu i narod, tamo gdje smo bili 1992. Tada se ni prsti na ruci neće moći pomiriti, ali postoji nada, to su svi građani koji nikada nisu ukrali, neplatili kaznu, prevarili,a usput mnogi smo dali živote i dijelove tijela za svoja uvjerenja, ta uvjerenja su ista'', rekao je Beli za Bljesak.info.

Jedino se promijenila oprema policije

Pobuna, bunt i bijes građana iz veljače 2014. godine, završeni su paljevinama zgrada institucija i središnjica stranaka i optužbama jednih da su druge potkupile stranke te da su prosvjedi, kao i puno toga u BiH, namješteni. No, iako su rezultati prosvjeda spaljene zgrade i srušene i poljuljane vlade, svi su složni kako se ništa nije promijenilo. Osim možda toga da je strah vladajućih veći.

Tako Emir Đikić, predsjedavajući Odbora direktora Transparency Internationala BiH, za Bljesak.info kaže kako je jedina promjena bolja opremljenost policije.

''Jedino što je napravljeno u razdoblju od prosvjeda do danas je da je policija svuda bolje opremljena da suzbije prosvjede, a vlast i dalje ne vodi računa o gospodarstvu nego samo o interesima političkih elita'', rekao je Đikić.

Vlast je, kaže Đikić, i dalje neodgovorna, što se može vidjeti iz ponašanja pri formiranju vlasti.

Sveučilišni profesor, Mile Lasić, kaže kako se promijenilo to što smo danas i u BiH i u regiji ''bliži tzv. vajmaraskoj situaciji, nego što smo bili prije godinu dana''.

Izabrani isti

''Klizimo u situaciju kad će izvanustavna prijeka rješenja izgledati mnogima, pa možda i biti jedini izlaz. Tako bi se moglo učiniti prije svega ljudima gladnih stomaka, kojima će posve sigurno manipulirati poglavice nabubrjelih šlajbeka, i deviznih konta, tranzicijski profiteri u politici i u gospodarstvu, koji sve imaju izuzev imuniteta za sva vremena'', rekao je za Bljesak.info Lasić.

I Momir Dejanović, predsjednik Centra za humanu politiku iz Doboja, kaže kako se ''godinu dana poslije organiziranih, relativno masovnih, nasilnih i kompromitiranih prosvjeda u FBiH nije se gotovo ništa promijenilo''.

''Ostali su isti problemi koji su bili uzrok i povod za ove prosvjede, nisu se pred izbore pojavili političke stranke ili pokreti s kredibilitetom za zastupanje javnog interesa i rješavanje problema ili osnovnih zahtjeva s prosvjeda i izabrana je ista ili slična vladajuća struktura u županiji, Federaciji i državi'', kaže Dejanović.

Ističe kako je kompromitirana i ideja plenuma kao mogućeg oblika izravne demokracije, te da nije postojalo potrebno postprosvjedno djelovanje predstavnika nezadovoljnih građana.

''Nije nitko odgovarao za štetu nastalu nasiljem i nisu iz ilegale i zavjerništva izašli kreatori, organizatori i financijeri, uglavnom neuspješnih, prosvjeda'', kaže Dejanović.

Pare sebi i svojim podanicima

Dejanović smatra kako je osnovni uzrok nezadovoljstva građana u BiH sustavni, jer uspostavljeni nedemokratski, tranziciono-neoliberalni i partokratski sustav producira zapostavljenost javnog interesa, nepravdu, kriminal, nezaposlenost, socijalnu bezosjećajnost, građansku isključenost, uništavanje naslijeđene gospodarske strukture, velike socijalne razlike, besperspektivnost, podaništvo, klijentelizam i slično.

''U prošlogodišnjim prosvjedima u FBiH nije postojala ili nije bila dovoljno prisutna pobuna protiv sustava i svijest da je najveći dio problema i zahtjeva prosvjednika posljedica oktroiranog nedemokratskog sustava, a taj bitni razlog za pobunu postoji i godinu dana poslije'', rekao je Dejanović i dodao kako su prošle godine inzensene tri vrste zahtjeva. Prvi su bili radnički zahtjevi, drugi smjene vlada i formiranje ekspertskih i nestranačkiha, a treća grupa bili su ukidanje entiteta i županija, vraćanje ustava iz 1992. godine, zabrana nacionalnih stranaka, jedan predsjednik...

Arnaut pak naglašava kako je ''Bosna je od rata do danas strana tvorevina'', te da zemljom vladaju oni s 200.000 glasova.

''Zemljom vladaju isti oni koji su nas uveli u rat, isti koji su sve pare za obnovu i donacije podijelili sebi i svojim podanicima'', rekao je Arnaut i dodao kako smatra da uskoro slijede novi masovni prosvjedi.

Ne trebaju nam izbori

''Naravno da idu masovni prosvjedi, naravno da će biti izlazaka na ulice, ali dan ujedinjenja je blizu, svih obespravljenih. Ako smo 1. ožujka izabrali jedno, a dobili drugo, možda ako sada vratimo to i pridržavamo se dočekamo 50 godina zajedničkog života, rada i privređivanja svih nas u BiH, a i na Balkanu'', kaže Arnaut i dodaje kako se novi zahtjevi se neće razlikovati od prijašnjih.

Predsjedavajući Odbora direktora Transparency Internationala, kaže kako je problem u svemu tome što građani, unatoč nezadovoljstvu nisu vidjeli na izborima priliku da mijenjaju one protiv kojih su prosvjedovali.

''Na žalost, s druge strane, i pored nezadovoljstva opet smo bilježili malu izlaznost za izbore'', kaže Đikić.

Ali Arnaut, u razgovoru za Bljesak.info kaže kako je narod svoje rekao na referendumu o neovisnosti te da bi vladajućima trebali biti jasno što se od njih traži.

''Ne trebaju nam izbori, treba da usvoje sve što smo tražili i da predaju državu u ruke onih kojima bi trebalo. To znači tvornice radnicima, zemlja zemljoradnicima, a nama s diplomama radna mjesta, mi sutra izlazimo opet s istim zahtjevom: posao, život dostojan čovjeka i smrt nacionalizmu i korupciji'', rekao je Arnaut, vođa udruženja Velika djeca u BiH.

Đikić pak smatra da, ako i dođe do prosvjeda u BiH, oni neće biti nasilni kakvi su bili u veljači 2014.

Korak do nereda

''Može doći do novih prosvjeda, ali ne mislim i nadam se da neće biti nasilni. Već postoje najave po društvenim mrežama a i ekonomska situacija je gora nego prošle godine, pa je sve moguće'', kaže Đikić.

Profesor Lasić kaže kako ne treba zaboraviti da u BiH živi oko 27 posto ljudi ispod granice apsolutne bijede, te oko 50 posto onih koji se sve teže mogu pogledati u ogledalo, jer troše više nego što imaju.

''Do nereda, paljevina i daljnjih nesreća samo je jedan korak. Onima koji sve teže sastavljaju kraj s krajem, tom našem tobožnjem srednjem sloju i onima sasvim na dnu njihov nacionalni diktator i neće izgledati u prvi mah kao diktator nego kao spasitelj... Sve je to, dakako, već viđeno, ali će se u BiH ponoviti čim se prosvjedi neumitno otkotrljaju ulicom i do međunacionalnih izmanipuliranih konflikata ili težih sukoba'', smatra Lasić.

Dejanović smatra kako i dalje postoje problemi zbog kojih su nezadovoljni građani prosvjedi i da svi problemi u BiH neće biti riješeni bez pobune i aktivizma, koji bi za razliku od prošlogodišnjih prosvjeda, kako kaže, trebali biti više antisustavni orjentirani i imati prethodno definirane i usuglašene ciljeve i zahtjeve. Iz njih bi, smatra on, trebali biti iskuljučeni oni oko kojih postoje nacionalne podjele i poznato kredibilno rukovodstvo, kao i odsustvo nasilnih aktivnosti, spremnost na višegodišnju pobunu i odricanje od danajskih darova i oponašanja arapskog i sličnih proljeća.

''Iz spoznaje o nezadovoljstvu sa sustavom, a posebno njegovim institucionalno-stranačkim deficitom za zastupanje javnog interesa, treba proizaći pobuna u vidu izbornog apstiniranja, građanske neposlušnosti, nepristajanja na potkupljivost i podaništvo, sudjelovanja u raspravama, podnošenja inicijativa, mirnih prosvjeda i zahtjeva za referendumskim izjašnjavanjem o novom sustavu i drugim bitnim pitanjima'', smatra Dejanović.

Jedan od simbola upornosti u prosvjedima, Mostarac Muharem Hindić Mušica, nije htio govoriti za Bljesak.info.

''Žao mi je, ja obično ne govorim. Mladi imaju prednost, pa oni govore'', rekao je kratko Mušica.

Prosvjedi, najmasovnija pobuna u BiH nakon rata, očito je, nisu ništa promijenili. Neki će ih obilježiti novim izlascima na ulice, neki simboličnim performansama. Doznajemo da će u Zenici biti postavljen kamen temeljac za budućeg aktivista i simbolično preimenovanje trga u Trg 7. februara. Promjene ćemo, kao i definicije kakve promjene želimo, još čekati.