Godina od ubojstva Cicmila: Nema pomaka u istrazi

Dana 19. listopada se navršava godina dana od ubojstva Božidara Cicmila, osnivača i vlasnika tvrtke 'Moj taxi'. Vijest o ubojstvu tada se vrlo brzo proširila i preko granica BiH i dok su jedni o Cicmilu imali samo riječi hvale, drugi su iznosili u javnost priču kako je Božidar iza sebe imao mutnu prošlost, piše 'Dnevni list'.

Nekoliko dana nakon ubojstva, na konferenciji za novinare u MUP-u Hercegovačko-neretvanske županije ipak je potvrđeno da je Božidar bio predmetom zanimanja policijskih agencija, s onom primjedbom kao sigurnosno zanimljiva osoba. Za života Cicmila o njemu se u javnosti nikada nije mogla čuti niti jedna ružna riječ.

Nakon njegove smrti pristizale su razne optužbe na njegov račun, te ga se povezivalo s kaznenim djelima počinjenim na području Crne Gore. Božidara se optuživalo, a on na optužbe nije mogao odgovoriti. Podsjećamo, 19. listopada prošle godine oko 9:20 sati u garaži zgrade u Ulici Bleiburških žrtava, još uvijek nepoznati ubojica, ispalio je u Cicmila nekoliko hitaca i potom se dao u bijeg.

Ubojstvo se dogodilo, dok je Božidar čekao Sašu Brkića da vozilom uđe po njega u garažu, obzirom da se zbog ozljede noge u to vrijeme malo teže kretao. Ubojica nije bio maskiran, a jedini svjedok ubojstva upravo je Saša Brkić. On je vozilom jednim dijelom zakačio ubojicu koji je šepajući ipak uspio pobjeći u nepoznatom smjeru. Snimile su ga i sigurnosne kamere, ali snimak nije mogao biti iskorišten za prepoznavanje lica niti se na osnovu istog mogao napraviti foto robot osumnjičenog.

Tadašnju informaciju da je ubojica ostavio DNK trag i otisak prsa na vozilu kojim ga je udario Brkić, u policiji nikada nisu službeno potvrdili. Javnost niti danas ne zna u kojem se smjeru vodi istraga i ima li mostarska policija nekih novih, za istragu, važnih saznanja, navodi 'Dnevni list'.

Božidar Cicmil bio je jedan od poznatijih poduzetnika u Mostaru, a od 2012. kada je otvorio tvrtku 'Moj Taksi' u Mostaru ta tvrtka je brzo prerasla u kompaniju koja je zapošljavala stotinu ljudi te će ostati upamćena po tome što je promijenila navike Mostaraca što se tiče vožnje taksijem.

Oni koji su ga osobno poznavali tvrde kako se radilo o rijetko dobrom čovjeku, humanitarcu koji ne samo da je otvorio na stotine radnih mjesta u Mostaru, nego je pomagao kome je stigao. Izdvajao je novac za obnovu pravoslavne crkve, za humanitarne akcije, večeri poezije, da je bio redovit donator krvi. Bavio se paraglidingom, a novcem je pomagao i mostarske spasilačke službe.

U Mostaru se Cicmil slobodno kretao i imao mnoštvo prijatelja. Ni od koga se nije krio niti je spominjao bilo kakve prijetnje.