Erdoganov plan: Cijelu Tursku treba opasati zidinama

Paranoični Enver Hoxha, bivši komunistički diktator, koji je na granicama Albanije i obali podigao čak 750 tisuća bunkera koji su postali simbolom albanske izolacije, po svemu sudeći dobio je svog nasljednika.

U vrijeme komunizma, albanski diktator Hoxha naložio je gradnju bunkera zbog paranoičnog straha od strane invazije. Ispada da je za svakog četvrtog stanovnika Albanije izgrađen po jedan.

Putem paranoje krenuo je i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan koji, za razliku od Hoxhe, ne gradi bunkere već diže visoke zidove duž cijele turske granice. Nakon što je zid na sirijskoj granici skoro gotov, turski predsjednik Erdogan naredio je početak gradnje zida i na iranskoj granici, javlja Večernji list.

Turska je odmah nakon naredbe sultana Erdogana započela s izgradnjom 145 kilometara dugog zida uz granicu s Iranom u svrhu pojačanja svoje sigurnosti. Veliki cementni blokovi postavljaju se uzduž granice u provinciji Agri kako bi se spriječila infiltracija Kurda i ilegalnih krijumčara.

Granica Turske i Irana je duga oko 500 kilometara. Turska je 2015. počela izgradnju zida na granici sa Sirijom, s kojim ima granicu duljine 911 kilometara i za sada je završeno 556 kilometara, također da bi spriječila infiltraciju pripadnika terorističke organizacije Islamske države i ilegalne prelaske iz jedne u drugu zemlju, kao i prelazak militantnih Kurda.

Osim zida uz granicu s Iranom, Turska je sprema krenuti i s izgradnjom zida uz granicu s Irakom, a to bi se onda sve spojilo sa zidom na granici sa Sirijom koji je već dobrim dijelom izgrađen. Turske vlasti grade 2,75 metara visoke zapreke s pomoću prijenosnih sedmotonskih blokova. Prva faza trebala bi biti gotova do listopada sa ‘sigurnosnom cestom’, za snage sigurnosti koje bi patrolirale granicom. Zid će se protezati sjeveroistočnim dijelom granice te će imati 15 vrata sa staklom otpornim na metke.

Predsjednik Erdogan najavio je u siječnju planove izgradnje zida uz granice s Irakom i Iranom, poput onog koji se već gradi uz 911 kilometara dugu granicu sa Sirijom. Rekao kako turska namjerava sagraditi zid duž cijele granice sa Sirijom.

“Učinit ćemo isto i uz iračku granicu te na potrebnim mjestima uz granicu s Iranom”, rekao je tada. Poznato je kako je Erdogan opsjednut Kurdima. Nedavno mi je jedan kurdski aktivist Aydin Dera kazao kako bi, da Kurda ima i na Mjesecu, Erdogan išao na Mjesec za njima. I sam Erdogan, kao razlog za izgradnju zida na granici sa Sirijom, Irakom i Iranom navodi upade kurdskih militanata iz sjeverozapadnog Irana jer, kako navodi Erdogan, s obzirom na to da je u Turskoj zabranjena Kurdistanska radnička stranka (PKK), ima mnogo logora duž tursko-iranske granice u kojima je nekoliko tisuća kurdskih militanata.

''Oni prelaze granicu, borave na turskom teritoriju i vraćaju se natrag'', kazao je Erdogan dodajući kako Ankara planira izgraditi zid dug 70 kilometara na granici istočnih pokrajina Agra i Igdir, a na ostatku granice će se podići stražarnice, metalna ograda i reflektori. Dijelovi PKK koji se nalaze u Iranu i iranski ogranak organizacije PJAK od završetka primirja s Ankarom provode napade na turske vojne i policijske snage i infrastrukturu, ali miniraju i plinovod koji povezuje iranski zapadni grad Tabriz s turskom prijestolnicom.

Samo u jednom napadu prije dotok iranskog plina u Tursku bio prekinut na više od tjedan dana, a nakon uviđaja je utvrđeno da se radilo o terorističkom napadu kurdskih boraca koji traže autonomiju na jugoistoku Turske. PKK, koji često iz susjednih zemalja napada plinsku infrastrukturu na istoku Turske, želi ustavno priznanje Kurda kao manjine, regionalnu samoupravu i kurdski jezik u školama.

Sigurnosni zid, kako ga Erdogan naziva, radi po uzoru na sigurnosni zid koji su Izraelci izgradili između Izraela i područja Palestinske samouprave na Zapadnoj obali koji je dugačak 730 kilometara i koštao je 3,4 milijarde dolara. Iako je zid trebao spriječiti upad palestinskih militanata na područje Izraela, ipak nije postigao rezultate jer palestinski militanti i dalje upadaju na izraelsku teritoriju. Analitičari su uvjereni da će se to dogoditi i s Erdoganovim sigurnosnim zidom.

I dok se Erdogan u 21 stoljeću vraća Turcima za vrijeme Otomanskog Carstva kada su dizali zidove oko kula i štitili se i izolirali, u Albaniji, koja je poput Turske članica NATO-a, bunkeri više nisu potrebni. Sve je veći broj onih koji ih ruše kako bi gradili moderne hotele za strane goste, dok su neki bunkeri na obali Drača pretvoreni u restorane.