Entitet za plinske idiotluke
Nakon što su popili zadnje piće pred fajrunt u disku u kojem se pije iz boca, bez računa, sjeli su u automobil ušminkani, počupanih obrva i s fluorescentnim krunicama na znojnim prsima i krenuli u pohod.
Njih osam, najstariji rođen 1987., najmlađi 1992., heroji pijane ulice kupili su na benzinskoj crpki bocu plina i pića i nadojeni krivotvorenim alkoholom i zadojeni glupošću krenuli su u tuđe selo, tuđeg grada pokazati svoja pijana neispražnjena muda.
Tako je izgledao početak pohoda na džamiju dječaka koji nisu odrasli u gradu s džamijom. Istraga je pokazala, napadači nisu bili na pjanskom proputovanju kroz duvanjska sela, nego su se zaputili s ciljem, pa su pune jetre i prazne glave završili prvo u medijima, potom u policiji, pa pred tužiteljstvom. Zatvor su izbjegli i gori.
Pijane glave ne bi ovako odvrtale plin i razbijale stakla u svojem Zagrebu i u švicarskom St. Gallenu, u kojem sanjaju naš san vjerujući kako je busanje u gola, počupana i krunicom okićena prsa rješenje (hrvatske) politike u BiH. Svoje neispražnjene mošnjice i svoju umišljenu osvetu, dok su im u glavi zvonile note istoka kojeg mrze, došli su pokazati u grad kojeg nema na putokazima i čija se kraljevska tabla na ulazu jedva vidi od žbunja.
Neki od njih nisu imali pojma gdje se voze jer ih je dotuklo nekontrolirano i neplaćeno radno vrijeme i nekontrolirano i plaćeno pijančevanje. Onda su se probudili na cilju, galamili, kreveljili se i pokušali biti heroji dok nisu mošnjice zatitrale, pa se pred snenim mještanima dale u bijeg. I zauvijek završile u analima bh idiotluka.
Anonimci ih, još uvijek anonimne, i vrijeđaju i hrabre i pravdaju i osuđuju. Zavisi kako s koje strane. Tako čujemo da ima i gorih stvari, da su i oni nas, pa smo i mi njih. Da mi nismo njih, oni bi nas. Neka su, pa njihovi ne odgovaraju za naše. Šta je plinska boca, eno su one napali sjekirama. Anonimci, što će ostati anonimni, sipat će razloge i pravdanja dok će se gradić što diže spomenik odlasku, boriti s još jednom ljagom nanesenom idiotskim glavama. I bit će heroji samo onima koji nose glavu jednaku svojoj.
Dok se narod, u čije ime su valjda krenuli na svoj pohod, bori da izmakne iz sjene drugih i da pokaže kako su nemoćniji i izloženiji nepravdama, nadojena mladež u ime te borbe pušta plin i uz pijane krikove pali šamar trijeznima.
Politika jednog naroda jedva čeka takav krik, pa sije optužbe i zaslužene i nezaslužene, mediji željni tuđeg fašizma pale caps lock za naslove o zvijerima. Politika drugog naroda prešućuje znajući da će plin ispariti u moru drugog bh otrova. I njihovi mediji pale svoj caps lock. Treći miruju tvrdeći da ovo nije njihov rat. Načelnik jedne općine nije se ispričao načelniku druge. Bez obzira na istu stranku.
Uzalud će se pričati o izgredu pojedinaca. Sav se naš jad ionako sveo na pravdanje da to nismo mi i da netko drugi tamo tako glupo misli. Napasti drugoga, a galamiti o tome kako si napadnut, nije u duhu naroda koji iz sjene pokušava biti jednak i koji galami da želi svoju jedinicu, svoj entitet, svoju televiziju koja će prešutjeti i svoju slobodu.
Barem ne bi trebalo biti. Ili ja ne znam koji je to narod i kakva je to sloboda.
