I to je BiH: Djeca se godinama igrala na minama

Donji Kotorac, naselje u Sarajevu, mjesto je u kojem se prethodnih dana demineri Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) bore sa zaostalim minama iz agresije na BiH.

Porazna je činjenica da su stanovnici ovog naselja, vlasnici kuća, više od dva desetljeća živjeli na minama. Tu su se njihova djeca igrala u dvorištu.  

Nitko nije znao

Ono što je otkrio za Avaz Sead Vrana, šef Odsjeka za uništavanje eksplozivnih sredstava u Federalnoj upravi civilne zaštite, zastrašujuće je.  

Pročitajte još

Deminiranje: Što je krilo Mostarsko jezero?

''Ljudi su postavili žardinjere za cvijeće jedan centimetar od upaljača protutenkovske mine TMA- 4'', kaže Vrana pokazujući fotografije na svom mobilnom telefonu.

Sve je počelo kada su vlasnici kuće, radeći u voćnjaku, otkrili jednu minu. Najgore u svemu je činjenica da u Centru za uklanjanje mina u BiH (BH Mac), iz nekog razloga, nisu znali da je ovo područje kontaminirano i da više od 20 godina nije tretirano na odgovarajući način. Ove informacije su porazne pogotovo ako se uzme u obzir da je u BiH, prema trenutno dostupnim podacima, veličina sumnjive opasne površine 1.061,32 kvadratna kilometra ili 2,1 posto. A u BiH je još oko 80.000 zaostalih mina.

Mještani dijela ovog naselja su izmješteni, a otežavajuće okolnosti deminerima predstavljaju i blizina piste Sarajevskog aerodroma, kao i blizina prometnice.

''Mi smo 1. listopada počeli raditi. Tijekom radova naš tim je odmah naišao na protutenkovske mine TMA-4. Ukupno ih je do sada pronađeno četiri komada. Naš tim za uništavanje je po standardima i operativnim procedurama uklonio te mine. Imali smo i tri NUS-a'', kazao je Muamer Husilović, šef Odsjeka za deminiranje.

Nakon što obave svoje i detaljno pročešljaju teren, u sumnjivo područje ulazi mašina koja će skinuti nasipe zemlje koju su vlasnici navlačili da bi psi tragači ušli i eventualno pronašli još opasnih sredstava.

''Radi se o 1.019 kvadratnih metara namijenjenih za čišćenje manuelnom metodom'', dodaje Husilović.

Suradnja s aerodromom

Sead Vrana pojašnjava da će biti i komplikacija prilikom ulaska mašine na kontaminirani teren.

''Morat ćemo koordinirati s tornjem Sarajevskog aerodroma. Polijetanje i slijetanje je ključno jer nam je pista u sigurnosnom pojasu. Sve aktivnosti će se morati raditi s kontrolom s aerodroma. Sve je vrlo dobro prošlo i ovdje su stanovnici, moram to reći, imali puno sreće. Svi su evakuirani jer po pravilima ne smiju biti u blizini deminiranja. Ljudi nisu znali da žive na površini koja je kontaminirana'', dodaje Vrana.

''Ovo je posao koji zahtijeva duboku koncentraciju. Nema prostora za nervozu. Stalni je osjećaj odgovornosti, ali je lijepo vidjeti ljude koji nakon našeg rada slobodno šetaju tim područjem koje je do prije nekoliko dana bilo polje smrti. Kažu za nas da imamo pravo na dvije greške - jednu napravimo kada izaberemo ovaj posao, a drugu...'', pojašnjava vođa tima Halim Delija.   

''Odmah poslije rata je mnogo manje korištena tehnologija i razina kontrole je bila niža. Imamo zapisnike da je ovdje dio površine tretiran, da su neke mine uklanjane. Je li došlo do propusta određene širine, je li teren zaboravljen, to sada zahtijeva istragu. Samo pukom srećom je izbjegnuta tragedija'', pojasnio nam je na licu mjesta Vrana.