Dan prije akcije povučen nalog za hvatanje Selme Cikotića

Stranica Wikileaks u nizu zanimljivih prepiski američkog Veleposlanstva u Sarajevu sa službenim Washingtonom objavila je i do sada nepoznate podatke o slučaju ratnih zločina nad Hrvatima u Bugojnu.

Naime, u brzojavu iz travnja 2007. koju potpisuje tadašnji američki veleposlanik Douglas McElhaney piše se o uhićenju Senaga Dautovića i Enesa Handžića zbog sumnje da su sudjelovali u ratnim zločinima protiv bugojanskih Hrvata.

Međutim, tijekom sastanka sa Šefkom Halilovićem, načelnikom odjela SIPA-e za ratne zločine, McElhaney je doznao kako je državni tužitelj izdao naloge za uhićenje ne samo Dautovića i Handžića, već i Selme Cikotića, današnjeg ministra obrane, kao i bivšeg načelnika Bugojna Dževada Mlaće.

Međutim, samo dan prije planiranog uhićenja Halilović je navodno dobio instrukcije od državnog tužitelja da uhiti samo Dautovića i Handžića.

"Halilović nam je kazao kako nije mogao spekulirati hoće li dobiti zadaću provesti nalog o uhićenju i u slučaju Cikotića, no to je mogućnost koja postoji u idućim tjednima", piše u brzojavu veleposlanika McElhaneyja.

U istom se dokumentu navodi i kako je Cikotić često bio predmet različitih optužbi za zločine u Bugojnu, no nakon što ga je Sulejman Tihić predložio za ministra obrane, predstavnici NATO-a i američke Vlade pregledom dostupnih dokaza nisu pronašli argumente za protivljenje ovom potezu.

Među stotinama dokumenata dostupnim javnosti pronašli smo i zanimljivu analizu američkog veleposlanika McElhaneyja o pozadini sukoba dvaju HDZ-ova, pri čemu se u prvi plan stavlja njegov sastanak s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem. Tom prilikom Čović je kazao kako će inicijativa tadašnjeg hrvatskog premijera Ive Sanadera o ujedinjenju dvaju HDZ-ova vjerojatno propasti.

Prema Čovićevim informacijama, Sanader je poduzeo proračunati rizik 2006. kada je ohrabrio HDZ 1990., jer je mislio kako će Hrvati u tom slučaju glasovati u većem broju te osvojiti najmanje 5-6 mjesta u Zastupničkom domu Parlamenta BiH. No, kada se ovaj plan izjalovio, Sanader je, potvrdio je Čović američkom veleposlaniku, otvoreno zažalio zbog svoje uloge u rascjepu HDZ-a, kao i uvlačenju Katoličke crkve u politiku te ih sada želi ponovno ujediniti.

Prema Čovićevim riječima, Sanader je vjerovao kako može utjecati na Ljubića u procesu ujedinjenja, no lider HDZ-a BiH tada je objasnio kako to znači mnogo zbog velikih razlika, pogotovo na županijskoj razini, koje su i veće nego u prošlosti. Čović je čak potvrdio kako podjele postoje samo na županijskoj razini te su više osobne prirode.

Ipak, u politici stranaka nema velikih razlika te bi Ljubić stoga trebao raditi na tome ukoliko želi da njegova stranka opstane, poručio je predsjednik HDZ-a BiH američkom veleposlaniku, kazavši kako ne vjeruje da je ujedinjenje moguće ni u bližoj budućnosti. Čović je ovom prilikom priznao kako je njegova stranka izgubila velik dio utjecaja kao i identiteta, pojasnivši kako je u zadnjih deset godina niz defektora iz HDZ-a BiH pokrenuo svoje političke opcije, no bez rezultata. Iako je HDZ BiH zapravo ojačao zbog izlaska “ratnih profitera”, Čović je naveo kako izlazak Martina Raguža i Bože Ljubića nije bio povoljan. No, prognozirao je kako će HDZ 1990. krenuti putem drugih hrvatskih stranaka te će zapravo nestati u iduće 2-3 godine.

Kada su u pitanju ustavne reforme, Čović je upozorio kako su se lideri SDA i SDP-a Sulejman Tihić i Zlatko Lagumdžija suzdržavali od sukoba sa Silajdžićem i njegovim tvrdim stavovima, jer je ovaj još uvijek imao jak utjecaj među Bošnjacima. No, poručio je kako će uskoro s liderom SNSD-a Miloradom Dodikom i Tihićem pokrenuti proces s mrtve točke, pri čemu je ključno u proces uvesti i lidera SDP-a Zlatka Lagumdžiju.

I Kreševska se deklaracija našla na tapeti američkih analitičara, a u svemu treba izdvojiti dio komentara o diskontinuitetu teritorija u nekoj od budućih federalnih jedinica, pri čemu se u zagradi tvrdi kako ovo treba čitati kao Herceg Bosna. Objašnjenje je da sve ono što je spomenuto u pogledu ustroja srednje razine vlasti, a pogotovo diskontinuitet teritorija, podsjeća na osnovni princip ustroja ratne Herceg Bosne. U konačnici, Kreševska je deklaracija ocjenjena kao posljedica činjenice da su Hrvati od 2001. shvatili kako svoje zahtjeve moraju uobličiti politički prihvatljivijim jezikom. No, diskontinuitet teritorija i dalje predstavlja neskriveni umoljavanje hrvatskom nacionalizmu, zaključuje se u brzojavu.