Dan kad je ubijen kralj

Jugoslovenski kralj Aleksandar Prvi Karađorđević (1888-1934), kralj ujedinitelj, ubijen je u atentatu u Marseilleu na današnji dan, 9. listopada 1934. godine.

S kraljem je ubijen i šef francuske diplomacije Jean Louis Barthou.

Atentat je izveo Vlado Černozemski, član VMRO-a koji je i sam ubijen odmah po atentatu.

Zapravo ostaje nejasno tko je bio prava žrtva Marsejskog atentata, a tko kolaterala, jer smrt ministra vanjskih poslova nije do kraja raspetljana nego se sve uguralo pod atentat na jugoslavenskog suverena. Bez obzira na činjenicu da Louis Barthau nije poginuo od atentatorova metka, još i danas francuska akademska javnost i službena povijest za njegovu smrt okrivljuje hrvatske teroriste.

Kralj Aleksandar ubijen je s četri hica u prsa iz atentatorova pištolja; francuski ministar ranjen je u desnu nadlakticu i odmah nakon atentata u 16 sati i 20 minuta prebačen je u operacionu salu bolnice „Božji dom“ gdje je istog dana izdahnuo već u 17 sati i 40 minuta. U njegovu je smrtovnicu upisano da je umro od iskrvarenja (podlaktice)?! To se ni na udaljenoj bojišnici daleko od civilizacije nije smjelo dogoditi.

Prema službenim podacima i prihvaćenim povijesnim činjenicama, organizatori atentata su bili zakleti neprijatelji Karađorđevićevog monarhističkog fašizma: ustaški HMRO i makedonski VMRO pa je tim sljedom jasno da je cilj bio atentata kralj Aleksandar. Atentator je bio Vladimir Georgijev Kerin, VMRO-vac poznat pod nadimkom Vlado Černozenski koji je u Francusku doputovao s češkom putovnicom (dobio ju je u Češkom konzulatu u Zagrebu), i taj dio je za službenu povijest nedvojben i registratori s dokumentima uredno su odloženi. Jedan od organizatora atentata bio je Dido Kvaternik, a neposredni pomagači atentatoru bili su Mijo Kralj, Ivan Rasić i Zvonimir Pospišl i svi su oni u Francusku doputovali s lažnim putovnicama koje im je priskrbila mađarska Služba. Odmah po atentatu oni su uhićeni i uskoro im je suđeno u Francuskoj.

No mnoge su okolnosti i činjenice zamračene i nije sve tako jasno i jednoznačno: prije svega činjenica da je u posljednjem trenutku francusko osiguranje odlučilo da se službeni blindirani automobil zamijeni kabrioletom!? Takav sigurnosni propust odabirom neblindiranog automobila je očit, namjeran? tim više jer je talijanska Služba, koja je bila upućena u aktivnosti ustaša i VMRO-a, dojavila francuskoj Službi da se sprema atentat na kralja Aleksandra, a ista je obavijestila i jugoslavenskog veleposlanika u Parizu, Miroslava Spalajkovića. Mađarska služba je učinila to isto. Jugoslavenski je veleposlanik na vrijeme, to isto jutro, obavijestio kralja Aleksandra o dojavi; međutim od planiranog puta se nije odustalo i nastavilo se prema protokolu programa posjeta.

Obdukcijom francuske policije u njihovu službenom izvještaju od 9. listopada 1935., dakle godinu dana nakon atentata, koji su sastavili i potpisali dr. G. Béroud ravnatelj Policijskog stručnog laboratorija u Marseillu i P. Gatimel stručnjak za oružje, nedvojbeno stoji da je kralj Aleksandar ubijen s četiri hica i sva ispaljena iz istog atentatorova pištolja, Mauzera C 96, ali je isto tako nepobitno ustanovljeno da Louis Barthou nije ubijen atentatorovim pištoljem nego službenim žandarmerijskim oružjem. To jest na njega je pucano iz policijskog oružja blindiranim metkom od 8 mm, model 1892. Ista su zrna nađena i u tijelu atentatora koji je nalicu mjesta sasječen policijskim sabljama i upucan s nekoliko metaka. Naime francuska žandarmerija, upravo je iz tih razloga forenzičarskog razlikovanja, uvela takav pištolj kao službeno oružje pa je pristup tom službenom oružju bio strogo ograničen i atentatori nisu mogli do njega.

Atentat u Marseilleu ostaje jedan od najvažnijih povijesnih dokumenata 20. stoljeća zbog činjenice da je jako bitan događaj uhvaćen kamerom. Sam trenutak napada doduše nije snimljen, ali na snimku se vide sekunde nakon napada, panika, metež i na kraju još uvijek živ jugoslovenski kralj na samrti.