Crveno tržište
'Zaboravite kanibale s tropskih otoka jer apetit za ljudskim mesom nikada nije bio toliko nezasitan kao u današnjoj civilizaciji', poručuje američki pisac Scott Carney u svojoj tek izišloj knjizi 'Red market' (Crveno tržište), koja govori o unosnoj ilegalnoj trgovini ljudskim tijelom, mračnom lancu svjetskih brokera ljudskih organa, kradljivaca kostiju, uzgajivača krvi i krijumčara djece. U crvenoj ekonomiji baš sve je postalo roba.
Na globalnom tržištu ljudskih organa najbolje kotiraju bubrezi, godišnje ih se proda najmanje 20.000. Dobro ide i krv, ligamenti, koža, rožnica, na cijeni su jetra, odlično se prodaju jajašca, kosa je prilično jeftina, ljudski kosturi dostupni su u običnoj njujorškoj trgovini, rent-a-maternica nije nikakva novost.
Zvuči zastrašujuće, ali američki istraživački novinar Scott Carney u svojoj tek izdanoj knjizi 'Red market' (Crveno tržište) njujorškog izdavača Williama Morrowa, koja govori o unosnoj trgovini ljudskim tijelom, dokazuje da je u današnjem svijetu i ono što etika kaže da nije na prodaju, postalo roba s istaknutom cijenom.
A život nema cijene. Zakon kaže da se ljudski organ poklanja, a etika govori o zahvalnom primatelju i plemenitom darovatelju.
Tako treba biti, ali tako nije sve dok je više primatelja od donatora – zaključuje Carney, pa u dugom podnaslovu svoje knjige 'Na tragu svjetskih brokera ljudskih organa, kradljivaca kostiju, uzgajivača krvi i krijumčara djece' najavljuje crnu priču o crvenom tržištu, za koju neki od prvih kritičara kažu da prije podsjeća na horor film, nego na opis ilegalne trgovine ljudskim zdravljem, uspoređujući je s romanom Kazua Ishigura iz 2005. 'Never Let Me Go' (Ne dopusti da odem) u kojem se djeca kloniraju zbog doniranja organa.
Sudeći po knjizi Scotta Carneyja, ponuda na globalnom crvenom tržištu izgleda ovako: u Kini se dila rožnicama, srcem, jetrima, bubregom i kožom. Na Filipinima najviše prodaju bubrege i jetra, u Pakistanujetra i rožnice, iz Rusije dolazi najviše donatorica jajašaca, Indija je poznata po trgovini bubrezima, krvlju i kao najveći dobavljač kostura u svijetu, a u SAD-u se najlakše dolazi do bubrega i kadavera.
Prema podacima 'Crvenog tržišta', evo i cijena:
Bubreg: U Indiji 15.000, u Kini 62.000, a u SAD-u 262.000 dolara
Cijeli kostur: 3.193 dolara, a u prodaji na veliko indijski ih trgovci nude za 35 dolara
Koža: 10 dolara za 2,5 četvorna centimetra
Jetra: Ilegalno 157.000, legalno 557.100 dolara
Srce: Ilegalno 119.000, legalno 997.700 dolara
Rožnica: 24.400 dolara
Krv: U Indiji 25, u SAD 337 dolara za pola litre
Jajašca: U SAD-u 12.400, ukrajinska ili rumunjska su do 40 posto jeftinija
On opisuje podzemni put nekog organa od jednog do drugog tijela, gdje pacijent najčešće angažira brokera da mu pronađe donatora, organizira pretrage i nađe bolnicu gdje će se izvršiti presađivanje.
Suradnik nekoliko časopisa i National Geographic TV-a, Carney je prošle godine osvojio nagradu Payne za etički žurnalizam, pišući o međunarodnom lancu otmičara djece zbog usvajanja u bogatim zemljama, a u 'Crvenom tržištu' objašnjava razloge zbog kojih su, kako kaže, 'najbolje namjere medicinske struke neočekivano dovele do procvata podzemne trgovine ljudskim organima'.
Carney istražuje i trgovinu kostiju u Indiji, gotovo dva stoljeća najvećem dobavljaču tog sredstva za rad medicinskih fakulteta i laboratorija. U ilegalu se prešlo 1985. kada je u jednog trgovca pronađeno 1500 dječjih skeleta, nakon čega je slijedila zakonska zabrana.
Najalarmantnija tvrdnja u knjizi je ona da se zatvorenike u Kini prisiljavalo na doniranje organa i da su se operacije ponekad radile bez anestezije, kao i izvješće bivšeg člana kanadskog parlamenta Davida Kilgoura i odvjetnika za ljudska prava Davida Matasa iz 2006, u kojem se tvrdi da su se vitalni organi uzimali od pogubljenih članova zabranjene sekte Falun Gong.
Prodaja organa pogubljenih zatvorenika u Kini je i nadalje službena politika.
Sve je dobilo i svoju političku dimenziju na relaciji Beograd - Priština kada je nedavno srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić u razgovoru s pomoćnikom američke državne tajnice za europska i euroazijska pitanja Philipom Gordonom tražio istragu o navodnoj trgovini organima na Kosovu.
Sonmez i izraelski državljanin Moshe Harel optuženi su za krijumčarenje ljudi, protuzakonitu medicinsku djelatnost i organizirani kriminal, a na optuženičkoj se klupi nalazi još nekoliko kosovskih državljana, među njima i direktor klinike Medicus Lufti Dervishi, čekajući početak suđenja.
Dok se o kupovini i prodaji bubrega ili jetre govori s nelagodom, s reproduktivnim dijelovima se trguje s puno manje hemunga: sperma i jajašca, implantacija embrija, posudba maternice...
Negdje prema kraju knjige autor priznaje da kriminalna i neetička trgovina životom i smrti, doduše, jest daleko manja od legalnog i priznatog doniranja, ali naglašava da crveno tržište u povijesti nikada nije bilo toliko rašireno i profitabilno kao u današnjem svijetu, u kojem ga je globalizacija učinila dodatno složenim i zbunjujućim.
No, ono što smatra osnovnim problemom je dehumanizacija nabavnog lanca, a razlog nalazi u netransparentnosti, pa kaže: 'Šest godina sam istraživao crveno tržište u Južnoj Aziji, Europi i SAD i u svakom pojedinačnom slučaju zaprepastilo me koliko ljudi, kupujući djelić nekog drugog ljudskog bića, nisu svjesni toga što se sve moralo dogoditi da dođu do njega.'
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
