Civilne žrtve rata u Mostaru: Dan, spomenik i izmještanje groblja iz parka

Mostar je dobio Dan civilnih žrtava rata, koji će se obilježavati 13. lipnja, a mogao bi dobiti i spomenik civilnim žrtvama rata. Naime, udruženja koja predstavljaju obitelji stradalih civilnih žrtava rata ali i gradonačelnik Mostara slažu se da žrtve trebaju dobiti svoj spomenik.

Kao lokacija navodi se groblje u parku u Liska ulici gdje su za vrijeme rata pokapane žrtve i koje bi, prema nekim inicijativama, trebalo izmjestiti, a cijeli prostor pretvoriti u mjesto na kojem će se spomenikom odati počast žrtvama.

Mostarski uspjeh

No, prije te priče o spomeniku, napravljen je jedan značajan korak, a to je da je Mostar konačno dobio Dan civilnih žrtava rata. Odluka je da to bude 13. lipanj, a inicijativa je potekla od Udruženja građana civilnih žrtava rata Mostara te Zajednica porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini 1992.

''Došlo je vrijeme da se institucionalno obilježava kultura sjećanja. To je bio naš cilj. Do sada smo kao obitelji žrtva se trudili da kroz kulturu sjećanja odamo počast žrtvama itd.  Smatramo da to treba podići na veći nivo'', rekao je Adnin Hasić, predsjednik Zajednice porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini.

Sanela Kuko, predsjednica Skupštine Udruženja civilnih žrtava Mostara smatra da je donošenjem odluke o Danu civilnih žrtava rata Mostara postignut dobar uspjeh.

''To je za sve građane grada Mostara i one koji su propatili tijekom rata. To je put izlječenja našeg društva u osvještavanju tih stvari, u kulturi pamćenja i nekakvom zadejničkom cilju da neke stvari pomjerimo s mjesta'', ističe.

Ključan korak i sveti Ante

I prvi čovjek Mostara je stava da kako je napravljen ''ključan korak razvoja i budućih procesa odavanje počasti nedužnim civilima koji su stradali u nesretnim ratnim događajima 90-ih''.

''Važno je imati ista mjerila i pristup prema žrtvama svih strana'', rekao je Mario Kordić za Bljesak.

No, Josip Drežnjak - predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika "Grabovica 93"  kaže da je ''sporan'' sam datum 13. lipanj. On kaže da sve žrtve treba uvažavati, ali da je oko datuma ''nezgodno''.

''Kako su krenuli proglasiti taj dan odmah se ispostavilo da nije dobro. Zašto nije dobro? To je blagdan sv. Ante koji se u hrvatskom narodu štuje – to je svetac koji je sve. Znači da se odmah pokazalo, da je recimo ove godine na obilježavanju bio hodža i srpski svećenik, a hrvatski nije i nikada neće biti. Dan mora postojati ali postoji vaga da se odvaga koji je to datum, ja nemam vagu da odvagam koji je to datum. To sam rekao od početka. Trebalo se sjesti i napraviti neki zapisnik, ne daj Bože da se ijedna žrtva povrijedi'', kazao je Drežnjak.

Hasić i Kuko za Bljesak kažu i da mostarsko Gradsko vijeće jeste usvojilo Odluku  o danu civilnih žrtava rata Grada Mostara, ali bez ''obveza''. Misle da se moglo više uraditi, te da su to i tražili ali je amandman odbijen.

Moglo se više

''Mnogo se više moglo uraditi, npr. da se na taj dan organizira komemorativna sjednica Gradskog vijeća, da se na ustanovama zastave spuste na pola koplja itd. Uputili smo prijedlog dopune Odluke i to nije prihvaćeno. Tražili smo i da organizatori kulturnih i drugih manifestacija tog dana prilagode svoje programe, da u budućnosti nemamo neke koncerte na taj dan i sl.'', objasnio je Hasić.

No, nakon priče o Danu civilnih žrtava rata, usporedo se javlja i ona oko spomenika. Gdje će biti, na kojoj lokaciji i postoji li neki dogovor? Upravo zbog toga predstavnici Udruženja građana civilnih žrtava rata Mostara te Zajednica porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini 1992. bili su na sastanku kod gradonačelnika Kordića u studenom prošle godine.

''U studenom 2021. smo imali sastanak kod gradonačelnika na temu izgradnje jedinstvenog spomen obilježja svim civilnim žrtvama rata Mostara. Mi smo na tom sastanku podržali tu inicijativu pod uvjetom da to bude izgrađeno u centru grada s imenima civilnih žrtava rata. Predložili smo dvije lokacije, Španjolski trg i plato ispred Gradske vijećnice. Gradonačelnik je iznio jednu od ideja da bi se konačno riješilo pitanje Liska parka, da se to konačno uredi i zagradi i da se u sklopu Liska parka izgradi spomen obilježje civilnim žrtvama rata a što nije podrazumijevalo ekshumaciju kompletnog Liska parka, nego samo dislokaciju jednog dijela grobova unutar Liska parka'', izjavio je Hasić.

Ekshumacija

Hasić ističe da nakon toga nisu imali sastanke s gradonačelnikom, te napominje da na tom sastanku nije bilo riječi o ekshumaciji.

''Mi smo tada podržali gradonačelnika u smislu, ako su obitelji žrtava suglasne s tim da se jedan dio grobova pomjeri unutar Liska parka - to je opet stvar odluke obitelji'', napominje.

Kordić pak navodi primjer Sarajeva i kako su od 1992. godine do 1995. godine uslijed rata u velikom parku u Sarajevu sahranjivani vojnici i civili zbog nemogućnosti da se to učini na grobljima i haremima.

''U Mostaru tijekom ratnih događanja zbog istih razloga 1992. u Liska parku sahranjivani su civili i vojnici. U Sarajevu nakon rata svi sahranjeni su ekshumirani i premješteni na groblja i hareme i napravljen je u parku spomenik poginulih djeci Sarajeva a park je vraćen građanima. Po istoj analogiji u Mostaru ne vidimo razlog da se ni 30 godina nakon rata ne završi ekshumacija, napravi spomenik u parku civilnim žrtvama rata i park ponovo kao što je bio od 1954. do 1992.'', mišljenja je gradonačelnik Mostara.

Drežnjak napominje kako civilne žrtve rata zaslužuju da imaju spomenik, a da je sve ostalo stvar dogovora.

''Ne smijemo stvari politizirati i treba se otvoreno razgovarati. Ne smije se ništa sakrivati. Ja želim popis civilnih žrtava rata transparentno jer svaka žrtva ima svoje ime i prezime. Jer žrtve se ne smiju uvrijediti. U Liska parku su sahranjivani i Bošnjaci i Hrvati. To znamo. Oko svega mi hoćemo napraviti politizaciju. Zašto tu ne bi bio spomenik, nemam ništa protiv'', stava je Drežnjak, predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika "Grabovica 93" .

Vizija

Govoreći o Liska parku, spomen obilježju unutar parka i ekshumaciji, Kuko ističe kako oni kao Udruženje nemaju ništa protiv spomenika na toj lokaciji, ali da se o ekshumaciji na sastanku u studenom nije razgovaralo.

''Liska park je došao kao ideja gradonačelnika jer je imao viziju da taj prostor treba urediti. Svi koji živimo ovdje i koji prolazimo tuda, znamo da bi ga trebalo urediti. Ali ekshumacija i to – o tome nismo razgovarali s gradonačelnikom, niti bismo se usudili razgovarati na tu temu, jer je naš stav da o tim stvarima prije svega treba razgovarati s obiteljima  onih koji su tu sahranjeni i ako treba vjerskim zajednicama, pa tek onda dalje pričati o spomen obilježju na toj lokaciji'', zaključila je.