Čitateljica predlaže: Hitna pomoć Mostar treba razmisliti o promjeni svoga naziva!

''Iako je od nesretnog slučaja prošlo relativno puno vremena i dalje me boli odnos pojedinaca koji bi trebali profesionalnije djelovati u teškim trenutcima. Ovo čemu sam s obitelji svjedočila ne može se olako zaboraviti i olako preko toga preći'', započinje priču Nina Krezić iz Mostara.

Nina kaže kako je ogorčena na odnos pojedinaca iz Hitne pomoći Mostar koji su trebali pomoći njezinim roditeljima, a nisu.

''Moji roditelji su od svojih 66 godina života, 30 godina stanari u stanu u Centru 3. Otac invalid, nepokretan od struka na dalje i mama koja je po struci medicinska sestra i koja je svoju mirovinu odradila u SKB Mostar. U petak 31. srpnja ove godine u 4.30 sati, tatu je probudilo mamino krkljanje. Kada je pokušala ustati, pala je sa kreveta. Otac, iako invalid, pokušao je pomoći supruzi masirajući joj prsa, istovremeno nazivajući broj Hitne pomoći'', započinje Nina svoju priču.

Kaže kako je dispečer u Hitnoj pomoći Mostar na očev poziv odgovorio samo kako će ''doći netko poslije 7, jer tada dolazi dežurni doktor''.

''Moj otac koji je i dalje vjerovao kako će Hitna doći u nekom razumnom roku brinuo se kako neće moći ući jer su vrata haustora zaključana. Nazvao je moga supruga jer nije htio mene trudnu takvim pozivom buditi. Nakon što mi je suprug rekao što se događa, on i moj svekar su otišli da ''pomognu'' Hitnoj ako to bude potrebno'', priča nam Nina.

Ona je i dalje vjerovala kako će joj majka biti dobro i kako je Hitna pomoć na putu.

''Nažalost, suprug me zovnuo kad su stigli i rekao da Hitne još nema i kako mi je mama mrtva. Ja sam odmah zvala kolegicu sa posla koja je i mamina prijateljica i rekla joj da zovne bilo koga u bolnici jer Hitna ne dolazi. Ona je odmah otišla u stan mojih roditelja i zovnula Hitnu, na što je dispečer dao identičan odgovor kako će ''doći netko nakon sedam sati''.

Ninina je kolegica pokušavala objasniti dispečeru kako je u pitanju mrtva žena, kako je njezin suprug teški invalid, kako ima visok tlak i šećer i kako je moguće da će njemu pozliti.

Nina kaže kako dispečer nije reagirao, nego je ''drsko rekao kako je već sve rečeno''. Desetak minuta kasnije došla je susjeda, medicinska sestra koja je također nazvala Hitnu.

''Dobila je isti odgovor i to još drskiji jer kao ''zašto više zovete već mi sve znamo''. Ona je pokušala objasniti kako je potrebna Hitna i zbog supruga kojem može pozliti, na što je dobila surov odgovor ''a imate li vi kakvih tableta u kući da mu date?'', priča Nina dalje.

''Ja sam uskoro isto stigla. Hitne još nije bilo. Moja kolegica je zatim zovnula svoju šeficu, koji je zatim zvao direktora Doma zdravlja da pošalju nekoga jer je apsurd da se toliko mora čekati. U 8.15 Hitna dolazi i to samo jedna doktorica. Pitala nas je od čega je majka bolovala. Rekla sam joj kako je ovo bila iznenadna smrt. Na što je ona ostala šokirana jer su njoj rekli da treba ići na tu adresu i kako treba samo utvrditi smrt. Doktorica je mislila kako je u pitanju osoba koja dugo boluje. Proceduru je obavila, ali i dalje nije imala potrebnu opremu da pregleda moga oca. Na sreću, doktorica je pokazala svoju ljudskost i ostala je šokirana na tu cjelokupnu situaciju i rekla je da će se vratiti sa potrebnim. Zaista desetak minuta kasnije je došla sa tehničarom i pružili su potrebnu skrb mom ocu'', završava svoju priču Nina.

Ogorčena je na dispečera koji se krajnje neprofesionalno ponio. ''Krajnje je neprofesionalno očekivati od mog oca da utvrđuje smrt, pa zašto imamo njih. Daljnja pitanja dispečer nije postavljao. Ni kako je umrla, pa jeli bila bolesna. Sve zaključke je sam donio''.

''Ostaje crv sumnje u nama je li mojoj mami bilo spasa. Doktorica je pokušala opravdati situaciju rekavši kako je u takvim situacijama potrebna brzina i reakcija u roku tri minute. Pa zar tome i ne služi upravo HITNA, koja bi nakon ovoga bi razmisliti o promjeni svog naziva. Osim ako ne smatraju kako je sasvim normalno reagirati na poziv pacijenata nakon tri i pol sata'', pita se na kraju Nina.