Čapljinski Romi nemaju sredstava za normalan život

Prije nepunih godinu i pol dana pet obitelji Roma iz potleušica u Adi, južno od Čapljine, preselilo se u novoizgrađene kuće u naselju Stanojevići.

Međutim, život u novom naselju ne mazi Rome, što se može zaključiti iz riječi Rabije Adžović, svojevrsne glasnogovornice malobrojne romske zajednice.

''Nemamo ovdje nikakvih uvjeta za život, nemamo mogućnosti, a obećani su nam bili voda, vrtovi, ogradica…, od toga ništa nemamo. Svi su obećavali da će nam izići u susret za struju, vodu, za još štošta, ali od toga ništa. Nitko nas ne posjećuje ovdje niti dolazi osim Jesenke iz UNHCR-a'', kaže Rabija.

Dodaje kako ima problema i prilikom liječenja.

''Bila sam dugo vremena bolesna, nisam se mogla liječiti ovdje jer je skupo. Pregled je koštao 50 KM, snimanje 50, a jednu injekciju plaćala sam 20 maraka. Evo, knjižica mi je istekla, nemam više nikakva prava. I Bog ti pomogao, otišla sam u Njemačku operirati rak, vratila sam se kući i nigdje ništa nisam našla po kućama ni u kućama. Hidrofor su mi ukrali i sve živo iz kuća, na golu kuću sam došla, baš kao što sam je dobila. Samo što je prljavština bila, jad i bijeda. Ovdje sam ostavila Senada Selimovića da mi čuva kuću. Imao je sve napismeno, a što je radio, ne znam. Ni pokrivač nisam zatekla kako bih se pokrila, ni haljinu kako bih se presvukla. Nema još ni jednokratne pomoći…'', zamišljena je Rabija.

Uz kuće, Romima su u Stanojevićima izgrađene i čatrnje, uz tri kuće one drže, a uz dvije u podnožju ne drže vodu, piše Večernji list. Jedna od njih je Rabijina.

''Čatrnje uz ove dvije kuće ne drže vodu. Kad zovnem vatrogasno, dovezu mi vodu. Jednom su me pitali plaćam li je, a ja sam rekla da ne plaćam. Unatoč tome, vodu mi dovezu, hvala im gdje čuli i gdje ne čuli'', zahvalna je Rabija svima na pomoći.

Uglavnom, Romi pokušavaju živjeti svoj život na području gdje nema uvjeta za njihova “zanimanja”.