Božidar Vučurević oslobođen svih optužbi

Predratni vozač kamiona i ratni predsjednik općine Trebinje Božidar Vučurević slavi od 9. svibnja – Tužiteljstvo BiH oslobodilo ga je svih optužbi i protiv njega je obustavljena istraga o ratnim zločinima, uključujući progon trebinjskih Bošnjaka u razdoblju od 1992. do 1995. godine.

Tužiteljstvo je navelo da istragu obustavlja zbog – nedostatka dokaza!

''Ja sam im dao dokaze da je Trebinje tada bilo jedini grad u BiH u kojem nije bilo međunacionalnih sukoba.

Muslimani su iz Trebinja odlazili sigurno, a najviše njih otišlo je iz grada kada im je stiglo naređenje vrha SDA da napuste Trebinje'', izjavio je Vučurević.

On je dodao da je na njegovoj strani i činjenica da nitko od muslimana nije bio mobiliziran u srpsku vojsku i da je u Trebinjskoj ratnoj brigadi bilo 412 muslimana, piše Dnevni list.

''Uostalom, u općinskom stožeru za mobilizaciju nije bilo Srba. Šef je bio Islam Zulović iz Mostara, a njegovi pomoćnici Mirsad Galijatović iz Trebinja i Vido Soko iz Ravnog'', kazao je Vučurević.

''Ako smo bili susjedi i želimo ponovno biti, tužno je i sramno da me 73 muslimana, kojima sam dao propusnice i pratnju da iziđu iz Trebinja, optužuje za ratne zločine i da se optužnica temelji na njihovim lažnim izjavama.

Knjiga Ismeta Sadovića o zločinima u Trebinju puna je laži i izmišljotina, a on je bio član kriznog stožera i Ratnog predsjedništva Trebinja'', komentirao je Vučurević.

Hrvatska je 2008. godine protiv Vučurevića podignula optužnicu koju je potpisalo Županijsko državno odvjetništvo iz Dubrovnika kojom ga tereti za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika, odnosno za bombardiranje Dubrovnika 1991. godine.

Ova optužnica je i dalje na snazi, a Vučurević je sada kazao da ga to nimalo ne uzbuđuje i da će u Dubrovnik otići kada “se poželim tog grada i mora”. On je najavio da će uskoro objaviti i knjigu o onome što se u ratu događalo u Trebinju i Dubrovniku s pismenim dokazima “jer sam ih sve sačuvao“.

U travnju 2011. godine srbijanske vlasti uhitile su Božidara Vučurevića na graničnom prijelazu Karakaj na osnovi međunarodne tjeralice koju je raspisala Hrvatska.

Odmah je smješten u zatvor u Šapcu da bi potom bio prebačen u ekstradicijski pritvor u Beogradu. Iz Odjela za ratne zločine Višeg suda u Beogradu tada je priopćeno da su BiH i Hrvatska tražili njegovo izručenje, ali da te dvije države nikada nisu dostavile traženu dodatnu dokumentaciju.

Proveo je 44 dana iza rešetaka i pušten je braniti se sa slobode, s tim što mu je naređeno da ne smije napuštati Srbiju dok se cijeli postupak ne završi. Priopćeno je da su mu oduzete osobne isprave, a kasnije se ispostavilo da mu je oduzeta samo osobna iskaznica, ali ne i putovnica BiH.

Po izlasku iz pritvora, Vučurević je izjavio da ga je “izdala majka Srbija” i da ga u Hrvatskoj čeka smrt ako ga izruče toj državi. Najavio je i da će državu Srbiju tužiti svim međunarodnim sudovima zbog, kako je rekao, nezakonitog postupanja pravosudnih tijela.

U rujnu 2011. godine, samo dva dana prije nego što su vlasti Srbije donijele odluku i pismeno rješenje da bude izručen BiH i Hrvatskoj, po osnovi zahtjeva ministarstava pravde te dvije države, Vučurević je pobjegao iz Beograda i Srbije u Trebinje.

Tada je izjavio da to neće imati nikakvih posljedica po njega “jer nisam državljanin Srbije niti Srbija može tražiti moje izručenje iz BiH čiji sam državljanin, a ne može to tražiti ni Hrvatska”.

Na pitanje kako je pobjegao, kratko je odgovorio: “U zatvorima u Srbiji bio sam zarobljenik, a zarobljenik ima pravo spašavati se.”

U Beogradu se i danas vjeruje da je Vučureviću tada omogućeno da pobjegne u Trebinje i da je njegovo uhićenje bilo samo parada za javnost i ništa više. Zanimljivo je da je on 2008. godine podnio zahtjev za dobivanje državljanstva Srbije, ali je odbijen.

Nakon što je pobjegao iz Srbije, sam je otišao u Okružni sud u Trebinju i tu su ga dočekali s iznenađenjem i kazali mu da se uopće nije morao javljati. Već tada je on tvrdio da je miran, siguran i slobodan u BiH.

Odluka Tužiteljstva BiH o obustavljanju istrage pokazala je da je još tada imao točne informacije.

U ožujku ove godine BožidarVučurević bio je svjedok obrane Radovana Karadžića kojem se u Haagu sudi za ratne zločine. U sudnici ga je tužitelj Alen Tieger podsjetio da je i sam optužen za ratne zločine zbog čega su mu, na zahtjev Karadžića, za dolazak u Nizozemsku osigurana jamstva da neće biti uhićen i izručen Hrvatskoj.

Tužitelj je naglasio da Hrvatska traži njegovo izručenje zbog granatiranja Dubrovnika, da je u BiH optužen za protjerivanje Bošnjaka iz Trebinja, za događaje u Ravnom 1991. godine kada je ubijeno najmanje 17 civila.

Podsjetio ga je i na njegove izjave da će izgraditi “ljepši i stariji Dubrovnik” i da Hercegovinu trebaju međusobno podijeliti Srbi i Hrvati, a da muslimani moraju završiti u Neretvi...

Na sve ovo Vučurević je odgovorio da se radi o podmetanjima, da je morao ponekad i da kaže nešto oštro “zbog svog naroda pred kojim se moram pokazati važnim”.