Bošnjaci u Bosanskoj Kostajnici bore se s odlaskom i starenjem

Grad smješten na granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske svjedoči svakodnevnim izazovima povratnika bošnjačke zajednice. Nekada brojna i vitalna, ova zajednica, kao i brojne druge, svih nacionalnosti diljem BiH danas se suočava s procesom postepenog nestajanja, pogođena migracijama, starenjem i društvenim podjelama.

Bosanska Kostajnica prije rata je bila mjesna zajednica Opštine Bosanski Novi, a danas i sama ima status Općine. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, ovdje je živjelo 1707 muslimana, a podaci iz Popisa 2013. godine pokazuju da taj broj sada iznosi 1460 Bošnjaka, koji se većinom nalaze na radu izvan granica BiH, ali u Kostajnici imaju svoju imovinu.

Mortalitet, starenje i iseljavanje

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bosanska Kostajnica Haris ef. Ahmić, koji vodi Azizija džamiju od 2002. godine, prisjeća se vremena kada je u ovaj grad došao nakon rata.

''Tada je u Kostajnici živjelo oko 800 Bošnjaka povratnika. Danas ih ima jedva 400 i to većinom starijih od 60 godina. Mortalitet i iseljavanje u zemlje Europske unije doveli su do drastičnog smanjenja broja stanovnika'', kaže efendija Ahmić. Mektepska djeca, njih 25, oslikavaju budućnost zajednice, ali uz činjenicu da u srednjim školama jedva ima desetak učenika.

Iako se povratak najčešće događa u trenutku kada se ljudi odluče vratiti nakon umirovljenja, efendija Ahmić ističe da odlazak mladih ne mora biti rezultat ekonomske neimaštine.

Posla ima

''Posla u Kostajnici ima i to nije više kao što je bilo ranije. Danas su plaće u prosjeku iznad 1.000 KM. Dvije tvornice stalno traže radnike, posebno majstore, kojih gotovo i nema'', naglašava Ahmić.

On smatra da je odlazak postao više trend nego potreba.

''Ovdje možeš živjeti kvalitetnije nego u Europskoj uniji, samo treba raditi'', dodaje on.

Međutim, stvarnost je za starije povratnike drugačija. Osman Tatić, penzioner iz Austrije, često posjećuje Bosansku Kostajnicu zbog dženaza, ali i planira da provede više vremena ovdje kada njegova supruga za dvije godine ode u penziju.

''Zdravstvena zaštita nam je najvažnija, posebno zimi kada se uglavnom liječimo vani, a onda ljeti dolazimo u Kostajnicu. Ipak, tijekom zime ovdje gotovo da nema naroda'', priznaje Tatić, dodajući da nostalgija za rodnim krajem vuče povratnike, ali ih praznina grada često obeshrabruje.

Život povratnika vezan uz vjerske aktivnosti

Fatima Kulenović, udovica koja živi sama i okuplja se s ostalim ženama oko džamije, kaže da je život povratnika usko vezan za vjerske aktivnosti.

''Naše okupljanje oko džamije, tevhidi, četeresnine – to je ono što nas održava. Ali, svaki dan je sve pustije, narod odlazi, a malo tko se rađa'' kazala je.

Politička zastupljenost Bošnjaka također je smanjena. Haris ef. Ahmić navodi da je nekada bilo pet bošnjačkih odbornika u Skupštini Opštine, ali danas je samo jedan.

''Realna snaga Bošnjaka ovdje bi trebala biti tri odbornika, ali zbog nezainteresiranosti dijaspore i lokalnog stanovništva, kao i unutarnje nesloge, naš politički utjecaj je znatno oslabio'', objašnjava on.

Još jedan problem koji dodatno opterećuje zajednicu je nedostatak školovanog kadra.

''Naši ljudi ne šalju djecu na fakultete, dok su srpske porodice mnogo ambicioznije po tom pitanju. Islamska zajednica je spremna stipendirati svakog tko želi da se školuje, ali interesiranja je malo'', kaže efendija Ahmić, dodajući da je zajednica u velikoj mjeri ovisna o entuzijazmu pojedinaca.

Bošnjačka zajednica u Bosanskoj Kostajnici se, iako oslabljena, ne predaje. I dalje ih veže nostalgija i ljubav prema rodnom kraju. Ipak, s obzirom na aktualne trendove, trajni povratak i obnova zajednice sve su neizvjesniji, ali vjeruju da se ona može ostvariti uz pomoć viših nivoa vlasti, prvenstveno Federacije BiH.