Bosanski 'Hanibal Lektor'- Goran Kotaran je najopasnijii najbolje čuvani zatvorenik

Goran Kotaran, serijski ubojica iz Bosanske Dubice, 2006. godine osuđen je na 16 godina robije, a kaznu izdržava u KPZ Foča, prava je opasnost za sve u svojoj okolini.

Plaše ga se svi redom, od ostalih osuđenika, preko čuvara, do običnih ljudi koji dođu u posjetu!

''On je osuđenik na koga stražari posebno motre. Sam je u ćeliji, a zbog sigurnosti ostalih zatvorenika i okolne ćelije su prazne. Gotovo pola hodnika je izolirano zbog njega. “Monstrum iz Dubice”, kako ga zovu, rijetko kad kontaktira s ostalim zatvorenicima, a stražari koji ga čuvaju maksimalno su oprezni i spremni na sve. Imaju naredbu da, ukoliko bilo što pokuša, pucaju u njega! Zatvorenici pričaju da su ubojstva za koja je osuđen samo dio onoga što je učinio. Pored spomenutog nadimka, neki zatvorenici ga zovu i Hanibal Lektor'', rekao je izvor iz zatvora u Foči, piše Kurir.

Goranov otac Dušan Kotaran poznat je svojevremeno kao jedan od dubičkih šefova podzemlja za čije se ime neslužbeno vezuje čak i trgovina bijelim robljem. Sumnja se da je zbog toga i ubijen u prosincu 1999. u kafani u Dubici, a ubojstvu je nazočio i sin Goran.

Nakon očeve smrti, on je otišao u Švedsku, s nepunih 17 godina, kod majke. Tamo je počinio dva ubojstva, ali je posle psihijatrijskih pregleda deportiran u BiH s dijagnozom mentalno bolesne osobe.

''Očekivao sam da će me po povratku u BiH neko sprovesti na liječenje u psihijatrijsku bolnicu, ali umjesto toga policajac me odvezao kući i nitko se više nije pojavljivao'', izjavio je svojevremeno Kotaran.

Pošto nije hospitaliziran, o njegovom stanju i ponašanju je svjedočila njegova baka Stana. Ona je navela da je nakon povratka njen unuk širio strah po cijelom mjestu.

''Nije htio u bolnicu, pa sam ga morala služiti, čak i onda kada sam operirala žuč. Često je mijenjao raspoloženje i bojala sam ga se. Ljudima iz susjedstva zabranio je da dolaze, na mene je vikao, a razbio mi je televizor i telefon. Nije prezao ni od čega'', izjavila je baka Stana nakon uhićenja unuka.

To se i potvrdilo u lipnju 2006, kada je Goran zajedno sa svoja dva polubrata po majci, Miroslavom Gligićem (30) i Borislavom Dabićem (24), uhićen zbog sumnje da je zadavio Predraga Vrbana (31), zvanog Pedi Lopov, i Seada Kanurića (49), zvanog Stevo Mucavi, te da je njihova tijela sakrio u svom kokošinjcu. Ovu trojku je u Dubici tada uhitila četa od sto policajaca.
Poslije uhićenja Kotarana i njegove polubraće, policija Republike Srpske je pretresla Kotaranovu kuću, u kojoj su pronađena dva puškomitraljeza, dvije automatske puške, dvije zolje, tri bombe, više pištolja, hladno oružje, uređaji za noćno promatranje, alat kojim su zakopana tijela Kanurića i Vrbana, njegovih žrtava, kao i 490 tableta ekstazija i šprice za intravensko korištenje narkotika.

Kada je izrečena presuda, Kotaran je izrazio samo jednu želju – da se podvrgne novom psihijatrijskom vještačenju i to s psihijatrom s kojim bi mogao da komunicira.

''Ja sam bolesna osoba i ako mi u narednih 16 godina u zatvoru omoguće liječenje, na slobodu ću izaći normalan'', rekao je Kotoran.

Prilikom izricanja presude sudac je pročitao da je “jasno i nedvosmisleno utvrđeno da optuženom ne treba mnogo da bi izvršio ubojstvo”.

Kotoran je, međutim, za sebe na suđenju rekao da je bio normalna osoba sve dok mu pred njegovim očima nisu ubili oca.

''Od tog trenutka ja više nisam isti'', rekao je on i dodao da ''živi za trenutak kada će se sresti s ubojicom oca''. Dok taj trenutak ne doživi, provest će još devet godina u zatvoru u Foči.

Inače, ova ustanova vrijedi za najveću i najsigurniju tog tipa u Bosni i Hercegovini, a bio je čuven i u vrijeme stare Jugoslavije, kao jedan od “najtežih” zatvora na Balkanu.

Želeći da se sazna nešto više o Kotoranu, novinari su kontaktirali čelnike ove ustanove. Međutim, u Upravi ove ustanove je rečeno da ne smiju davati izjave za medije bez odobrenja Ministarstva pravde Republike Srpske.