Bivši logoraši iz Stoca 31 godinu čekaju procesuiranje zločina  

Obilaskom i simboličnim programom u nedjelju, 4. kolovoz, bit će obilježena godišnjica zločina počinjenih u ''Koštanoj bolnici'' i Dan logoraša općine Stolac, a bivši logoraši iskazuju nezadovoljstvo što pravosuđe više od tri desetljeća ne procesuira počinitelje.

Jedan od onih koji svake godine dolaze na okupljanje jeste i Amer Obradović, kojeg su kao 17-godišnjaka pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) zatočili u ''Koštanoj bolnici'' 23. srpnja 1993, a koji se u razgovoru za Detektor prisjeća tortura kroz koje su logoraši prolazili, piše Detektor.ba.

Svakodnevno maltretiranje

''Bilo je tu psihičkog maltretiranja svakodnevnog, u kojem ne znate hoćete li izaći živi. Onda gledate pored vas ljude koji su krvavi, modri od udaraca. I najveći problem je ta neizvjesnost, ne znate hoćete li preživjeti sljedeći dan'', kaže Obradović.

On o svojoj sudbini svjedoči već 31 godinu i pojašnjava da za njega ovaj objekt predstavlja tamnu stranu historije Stoca. Priča kako je to zapravo bilo mučilište, u kojem su ljudi ispitivani, jer je tu bilo sjedište Vojne policije, kao i da su odatle ljudi prebacivani u logore ''Dretelj'', ''Heliodrom'' i ''Gabela''.

Jedini razlog zbog čega je bio uhićen i zatočen tri mjeseca, Obradović vidi u svom imenu i porijeklu, te dodaje da su svi Bošnjaci početkom kolovoza 1993. protjerani iz Stoca, da su muškarci poslani u logore, gdje su mnogi ubijeni, a mnogi su zlostavljani upravo u “Koštanoj bolnici”.

Dok se prisjeća dana provedenih u zatočeništvu, najveće probleme vidi u negiranju međunarodnih presuda, ali i, kako kaže, mizernom broju presuda protiv onih koji su činili zločine. Dodatni problem za njega je i šutnja ljudi koji su prošli kroz torturu, o kojoj danas ne govore.

Progon u dvije faze

''Tu je ubijen Sudo Obradović, moj rođak. Poslije je ubijeno još nekoliko ljudi, a na stotine je zlostavljano. Ja sam gledao to, bio svjedok tome, toj tamnoj priči koju, nažalost, mnogi još uvijek prešućuju, ne žele govoriti ili se prave da se ništa nije desilo'', kaže Obradović za Detektor.

Amer Đulić, predsjednik Udruženja logoraša općine Stolac, pojašnjava kako je progon Bošnjaka iz ovog grada trajao u dvije faze tijekom 1993, ali da 4. kolovoza obilježavaju datum kada je završena druga faza i da se zadnje 22 godine, prema njegovim riječima, obilježava ispred stolačkog stratišta – ''Koštane bolnice''.

Dan logoraša općine Stolac će također biti obilježen u nedjelju, a datum je, navodi Đulić, za logoraše posebno simboličan jer su na taj dan iz ovog grada protjerani svi Bošnjaci. Za ovogodišnje obilježavanje pripremili su dvodnevni program, koji se sastoji od posjete “Koštanoj bolnici”, gdje će govoriti o stradanju u ovom objektu, ali i javne tribine pod nazivom “Vašingtonski sporazum – 30 godina poslije”, na kojoj će biti razgovarano o stanju povratnika 30 godina nakon progona. Ističe kako se stanje danas mnogo ne razlikuje, te da su Bošnjaci i dalje podcijenjeni.

Đulić kaže kako su razočarani malim brojem presuda za zločine počinjene u Stocu i “Koštanoj bolnici” i da krivce vidi najviše u Državnom tužilaštvu, koje traži nove izjave od svjedoka 15 ili 20 godina nakon događaja. Te izjave, pojašnjava Đulić, budu odbačene jer se u nekim stvarima razlikuju od izjava koje su logoraši davali po izlasku iz logora 1993. i 1994. godine.

''Svjedoci žive u strahu kako sutra preživjeti, hoće li se neko sutra opet osvetiti. Žive u strahu zbog svoje djece i ti mnogi dokazi padaju u vodu'', kaže Đulić.

Institucije zakazale

Smatra i kako su državne institucije zakazale i kako je politika zaboravila logoraše u BiH, zbog toga što njihova zakonska prava nisu riješena, a glavni problem vidi u nedostatku zakona o zaštiti žrtava torture.

''Taj zakon još nikada nije prošao i ne vjerujem da će ikada proći, a više od trećine nas logoraša je mrtvo. Mi jednostavno polako nestajemo, a nemamo ni blizu nekog rješenja, što se tiče nas i našeg statusa'', zaključuje Đulić.

Haški tribunal je u novembru 2017. pravosnažno osudio Jadranka Prlića i petoricu bivših funkcionera Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora, između ostalog i za zločine počinjene u ''Koštanoj bolnici'' i Stocu.

U Bazi sudski utvrđenih činjenica, koju je Detektor ranije objavio, navodi se kako su Bošnjaci koje je HVO uhitio bili zatočeni između maja i oktobra 1993. u 'Koštanoj bolnici', gdje su bili podvrgnuti premlaćivanju i zlostavljanju na druge načine, uslijed čega su neki od zatočenika preminuli. U presudi Prliću i ostalima se navodi da su Bošnjaci u Stocu, pored “Koštane bolnice”, bili zatočeni u školi u Aladinićima, fabrici TGA i objektu VPD-a, da je HVO u više talasa raselio žene, djecu i starije osobe prema Blagaju, dok su njihovi objekti razoreni početkom kolovoza 1993. godine.