Bitka na Neretvi započela je 20. siječnja 1943. godine

Bitka na Neretvi, u narodu poznata kao Bitka za ranjenike, a u jugoslavenskoj literaturi kao Četvrta neprijateljska ofenziva, započela je 20. siječnja 1943. godine na području tadašnje NDH. Ofenziva pod njemačkim kodnim imenom Fall Weiss (hrv. Bijeli slučaj) bila je strateški plan da se zajedničkim napadom Sila osovine zada konačni udarac partizanskom pokretu. Trajala je do 1. travnja 1943.

Glavninu partizanskih snaga sačinjavali su 1. bosanski i 1. hrvatski korpus te Glavna operativna grupa na čelu s Titom, sveukupno oko 40.000 boraca. Uz to partizani su bili primorani evakuirati i ranjenike, njih oko 4.000, pa se tu bitku ponekad naziva i najhumanijom bitkom Drugog svjetskog rata. Sile osovine okupile su devet divizija – šest njemačkih, tri talijanske te nekoliko jedinica četnika, ustaša i domobrana, s ukupno oko 100.000 vojnika, piše povijest.hr.

Ofenziva je počela općim napadom na područja koja su držali partizani u zapadnoj Bosni i dijelovima središnje Hrvatske. Do kraja ožujka Sile osovine ubile su oko osam tisuća partizana, zarobivši još oko dvije tisuće, a partizani su se počeli povlačiti prema jugoistoku današnje BiH. Uspjevši probiti neprijateljski obruč partizanske jedinice stigle su do rijeke Neretve kod Jablanice. Tamo su srušili most i izgradili improviziranu drvenu konstrukciju služeći se krakovima koji su virili iz rijeke te preko njega prebacili glavninu snaga, ranjenika i Vrhovni štab. Prešavši u istočnu BiH partizani su se riješili Nijemaca, ustaša i domobrana te su borbe nastavljene samo protiv četnika i Talijana.

Četnici, koji su bili pod direktnim zapovjedništvom Draže Mihailovića, uskoro su potpuno razbijeni, a samo dio ih se spasio prešavši preko Drine u Srbiju. Talijani su također pretrpjeli teške gubitke i bili su prisiljeni da obranu mostarske oblasti prepuste Nijemcima.

Tako je višemjesečna bitka okončana jasnom pobjedom partizana koji su očuvali glavninu svojih snaga, spasili ranjenike te se riješili četnika zapadno od Drine. Nakon nekoliko mjeseci kapitulirati će Italija, nakon čega će partizanske jedinice razoružati njihove snage te uspostaviti logističke veze sa zapadnim saveznicima u Italiji. Partizani su time ne samo stekli dodatnu vojnu prevagu u odnosu na četnike, nego i postali dovoljno snažan politički faktor da na Teheranskoj konferenciji budu službeno priznati kao dio savezničke antifašističke koalicije umjesto četnika.

Što se tiče Nijemaca oni su ostvarili djelomičan uspjeh zauzimanjem teritorija i komunikacija sjeverozapadno od Neretve, a neuspjeh jer nisu ostvarili osnovni cilj – uništenje glavnine partizanskih snaga.

Po ovim događajima snimljen je čuveni film Veljka Bulajića Bitka na Neretvi u kojem su, među ostalima, glumile i svjetske zvijezde poput Orsona Wellesa i Yula Brynnera.