Bez kazne za nalagodavce zločina u Trusini nema pravog pomirenja

Tihom molitvom i okupljanjem tek nekoliko osoba, zbog pandemije koronavirusa, u konjičkom selu Trusina u četvrtak je obilježena 27. godišnjica zločina nad 22 Hrvata iz toga sela.

Zločin su na današnji dan 1993. godine počinili pripadnici jedinice "Zulfikar" Armije RBiH.
Na obilježavanju su danas bili i predstavnici Hrvatskog narodnoga sabora (HNS) BiH koje je predvodio voditelj Odjela za branitelje HNS-a Vlado Džoić.

Govoreći o samom zločinu, Džoić je kazao za Fenu kako je nedopustivo da se zločini nad Hrvatima nazivaju sporadičnim incidentima.

''Današnji dan je tužan, ali kad pogledamo da svi nalogodavci i izvršitelji masakra nad Hrvatima u Trusini nisu kažnjeni, mi smo još tužniji. Danas je obljetnica i zločina u Ahmićima i svim obiteljima žrtava izražavam sućut, ali je nedopustivo da se zločini nad Hrvatima zovu sporadičnim incidentima'' - kazao je Džoić.

Istaknuo je i da bez jasnog pijeteta svim žrtvama nema pomirdbe ni iskrenog pomirenja.

''Nalogodavci i izvršitelji zločina moraju biti kažnjeni, jer svaki zločin je zločin i ne smije biti vrijednije i manje vrijedne žrtve bez obzira iz kojeg naroda one dolazile, i prema svakoj žrtvi zločina treba pokazati dužni pijetet, bez razlike. Bez toga nema iskrene pomirdbe i normalnog suživota, nema pravog pomirenja i građenja bolje zajedničke budućnosti BiH i svih njenih naroda i građana'' - kazao je Džoić.

Sud BiH je zbog zločina u Trusini dosad pravomoćno osudio bivše pripadnike Armije BiH Edina Džeku, i to na 13 godina zatvora, dok je Rasema Handanović temeljem sporazuma o priznanju krivnje osuđena na pet i pol godina zatvora.

Na 15 godina zatvora osuđen je Nihad Bojadžić, Nedžad Hodžić dobio je 12 godina, a Mensur Memić deset godina zatvora

Ukupno je u Trusini stradalo 18 civila i četvero vojnika HVO-a. Ostali preživjeli, njih oko 150, bili su zarobljeni i smješteni u jednoj kući, gdje su prenoćili te su nakon dva dana razmijenjeni.

Dana 14. studenog 1994., 570 dana poslije ovog zločina, posmrtni ostatci ubijenih Hrvata su preneseni na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu, odnosno groblje Kraljevine.

Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga ubili tako da je izgorio s vlastitom kućom. Njihova tijela na mjesno groblje prenesena su tek 13. studenoga 2004. godine.

Prema popisu stanovništva iz 1991. u Konjicu je živjelo oko 27 posto stanovništva, dok ih je po onom iz 2013. samo pet posto.