Ne znamo koliko imamo beskućnika, zakonski su neprepoznati

U Bosni i Hercegovini beskućnici nisu zakonski prepoznati kao socijalna kategorija ljudi. Mnogi od njih, zahvaljujući isključivo dobroj volji ljudi iz nevladinog sektora i centrima za socijalni rad, uspijevaju sami pronaći kakav-takav krov nad glavom. Mnogo je i onih koji s djecom noći i dane provode na ulici.

Na području Federacije Bosne i Hercegovine ne postoji evidencija osoba koje su bez krova nad glavom, odnosno o beskućnicima. Jedino što se zna je da ih mnogo i da se broj mijenja iz dana u dan. Obitelj Ferhatović iz Tuzle je bez krova nad glavom već tri godine. Bisera i Nevres s dvoje malodobne djece, kažu, vrlo često završe na ulici.

"Znaju ovdje čitave Miladije, znaju i novinari. Mi smo živjeli evo tu u ruševini gdje je zapaljeno. Tu smo živjeli s djecom. Dvoje djece malodobne imam. Stvarno je teška situacija. Mali mi je bio u bolnici, imao temperaturni šok. Evo i suprug je išao u bolnicu", priča Bisera Ferhatović.

"Znate kako, kome se god obratite, bace vas s vrata na vrata. Idite ovome, idite onome. Idite tamo, idite vamo, samo da skinu s leđa, da im nisi teret. Odbacuju vas ko da smo neko pseto. Znači tako je i takva je naša država. Bio sam borac, sad sam demobilisani, nemam nikakva primanja", kaže njen suprug Nevres.

Adnan Drndić, socijalni radnik i aktivist u borbi za ljudska prava, kaže  da je ključni problem što prema Zakonu socijalnoj zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti obitelji s djecom TK, kao i Zakon o osnovama socijalne zaštite Federacije BiH beskućnike uopće ne prepoznaje. Nadležni centri za socijalni rad takve osobe smještaju u prihvatne centre pod kategorijom osoba zatečenih u skitnji ili prosjačenju.

"S obzirom da je taj problem jako zanemaren, da sustavno nije riješen, mora se pristupiti sistemsko rješavanju. Ono što se ovdje dešavalo posljednjih godina, konkretno 2018.godine, u Akcionom planu Grada Tuzle u prioritetima je navedeno da je potrebno otvoriti prihvatilište u Domu umirovljenika. Međutim, taj dokument je već i zastario, a nikada nije otvoreno. Samim tim, mi s takvim ljudima nemamo gdje, a oni su u velikom potrebi posebno u zimskim razdobljima", navodi Drndić.

Ferhatovići se slažu da je sustavno rješenje neophodno. U Tuzli su zabilježeni i slučajevi da su samohrane majke s djecom noći provodile pod vedrim nebom sklanjajući se od nasilja u obitelji.

I ova zima će samo pokazati koliko je ljudi bez krova nad glavom opet na semaforima i u prosjačenju, samo, osuđeno od društva i bez institucionalne zaštite.