Aktivisti obilježili mjesta stradanja u Vitezu, Drvaru, Kotor Varoši...

Tijekom studenog 2018. godine neformalna grupa mirovnih aktivista u osmoj po redu akciji obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja, obilježila je mjesta stradanja u Vitezu, Bosanskom Petrovcu, Kotor Varoši i na Manjači.

Od proteklog rata u Bosni i Hercegovini prošlo je 25 godina, a skoro da u svakom gradu i dalje postoji veliki broj neobilježenih mjesta stradanja (domovi kulture, škole, poljoprivredna i šumarska gospodarstva, policijske stanice, hoteli itd.). Ovi objekti su nakon ratnih razaranja uglavnom obnovljeni i vraćeni u prvobitne funkcije, ali je izostalo njihovo obilježavanje kao mjesta stradanja.

Dom kulture i “Crna kuća u Vitezu”

Tijekom ove akcije, aktivisti iz različitih dijelova BiH, obilježili su Dom kulture u Vitezu u kome je tijekom travnja 1993. godine je bilo sjedište HVO-a, a koji je tada služio kao zatočenički objekt za 300 do 500 civila, muškaraca i žena, bošnjačke nacionalnosti. Iste te godine, Osnovna škola “Dubravica” je korištena kao zatočenički objekt za 360 civila i vojnika bošnjačke nacionalnosti, koja je tokom ove akcije obilježena kao neobilježeno mjesto stradanja.

U okolini Viteza, u selu Kruščica, obilježena je tzv. “Crna kuća” koje je bila mjesto zatočenja za civile i ratne zarobljenike hrvatske nacionalnosti u periodu od maja do novembra 1993. godine, pod upravom ARBiH čiji su pripadnici zatočenike fizički i psihički zlostavljali.

U okolini Viteza, u mjestu Počulica, obilježeno je neobilježeno mjesto stradanja “Društveni dom” koji je tijekom travnja 1993. godine služio kao mjesto zatočenja za osobe hrvatske nacionalnosti pod upravom ARBiH.  Jedan pripadnik ARBiH 24. travnja 1993. godine je pokušao nasilnim putem ući u navedeni objekt, pri čemu je ubio tri osobe, a njih devet ranio.

Na 20 kilometara od Drvara, obilježeno je neobilježeno mjesto stradanja Osnovna škola “Prekaja” koja je tijekom lipnja 1992. godine služila kao mjesto zatočenja i tranzita osoba bošnjačke nacionalnosti pod kontrolom Drugog krajškog korpusa VRS. Kroz ovaj zatočenički objekt u Prekaji prošlo je više od 80 zatočenika.

Mjesta stradanja u Bosanskoj Krajini

U Bosanskom Petrovcu obilježena je lokacija u blizini “Motela”, na kojoj su, prema optužnici Tužilaštva BiH, u septembru 1995. godine pripadnici 5. korpusa ARBiH ubili između 11 i 40 osoba srpske nacionalnosti, u okviru vojne operacije “Sana 95”. Ovaj predmet se nalazi u postupku pred Sudom BiH.

Također, u neposrednoj blizini općine Bosanski Petrovac, obilježeno je nekadašnje šumsko gospodarstvo “Kozila” koje je početkom srpnja 1992. godine bilo mjesto zatočenja za 80 civila bošnjačke nacionalnosti, a bilo je pod kontrolom JNA i VRS.

Nastavljajući dalje kroz Bosansku Krajinu, mirovni aktivisti su obilježili neobilježeno mjesto stradanja, nekadašnji zatočenički objekt na Manjači. Vojska RS je iz Banja Luke, Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa i drugih općina, počevši od sredine svibnja 1992. godine do otprilike prosniva 1992. godine, odvezla na tisuće zatočenika, uglavnom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, u zatočenički objekt Manjača. Kroz ovaj logor, prema neslužbenim, informacijama prošlo je 5.434 zatočenika.

Negiranje i ignoriranje patnje “drugih”

Aktivisti su obilježili i neobilježeno mjesto stradanja Osnovna škola “Grabovica” kod Kotor Varoši, koja  je korištena kao zatočenički objekt za 250 do 300 osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, svih starosnih dobi, koja se u bijegu iz Večića, predala pripadnicima VRS-a. Prostorije za zatočavanje su bile učionice gdje su vršili selekciju zatočenika u grupu predviđenu za likvidaciju. Tako su izdvojili 161 zatočenika, koje su tijekom 3. i 4. studenog 1992. godine streljani.

“Još uvijek kad se govori o patnji drugih to predstavlja ugrožavanje našeg narativa i ‘naše istine’,  i nakon toga pojavljuje se automatski obrambeni stav koji na kraju završi na najgori mogući način, a to je negiranjem i ignoriranjem patnje koju su počinili oni koje ne doživljavamo kao ‘naše’. Bolji će dani doći tek onda kad shvatimo da procesi suočavanja sa prošlošću nisu nikakva opasnost naših zajednica nego način na koji ćemo promijeniti odnos prema prošlosti i naučiti sebe i buduće generacije da su se zlodjela dogodila i da se više nikada ne smiju ponoviti”, poručili su aktivisti koji su do sada obilježili 67 mjesta stradanja širom BiH.