Zločini u Bileći: Zarobljenici redovno dobivali hranu

Na suđenju za zločine počinjene u Bileći, svjedoci Obrane izjavili su da su zatočenici u vojarni dobivali hranu kao i svi ostali i da su mogli koristiti toalet i usluge u ambulanti.

Željko Bojović, koji je svjedočio na poziv Obrane Miodraga Grubačića, kazao je da je 24. travnja 1992. godine stupio u rezervni sastav Vojne policije, čije je sjedište bilo u vojarni. Kako je rekao, obavljao je dužnosti na prijavnici, a dva puta je bio na vanjskom osiguranju sabirnog centra, u kojem su bili zatočenici.

Svjedok je kazao da je hrana dovožena iz kuhinje i da su svi jednako jeli, kao i da je u objektu bio toalet, koji je on koristio, kao i osobe koje su bila zatvorene. Naveo je da je vidio pritvorene osobe u toaletu kada bi ušao da se napije vode, te da je vidio da ih stražari vode u ambulantu.

On je rekao da mu je kao osiguranju zadatak bio da ne dozvole ulazak nikome osim starješinama, navodi BIRN. Na pitanje o nasilnim ulascima u zgradu u kojoj su bili pritvorenici, svjedok je odgovorio da ga je to i natjeralo da napusti Vojnu policiju. Kako je kazao, sve je 'vrvilo' od vojske i bilo je ljudi koji su im psovali majku i pitali zašto ih ne pobiju.

Bojović se prisjetio kada je došla grupa vojnika u vojarnu da se 'osvete' nakon pogibije nekih Crnogoraca. Rekao je da su tada pretukli njegovog kolegu i da ne zna šta bi se dogodilo da nije bilo starijih stražara. Dok je radio na prijavnici, vidio je da su dovoženi zarobljenici, od kojih su neki imali i podlive na očima, a kako je kazao, vidio je i kada je Crveni križ dovezao pisma za zatvorene.

Na pitanje tužitelja Adisa Nuspahića, Bojović je rekao da mu je poznato da je većina bošnjačkog stanovništva napustila Bileću. Branilac Radivoje Lazarević ga je upitao jesu li neki Bošnjaci ostali za vrijeme rata, na šta je svjedok naveo dvije obitelji iz njegovog susjedstva.

Grubačiću se sudi s Borisom Bošnjakom, Milošem Mavrakom i Ilijom Đajićem za učešće u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj vojarni 'Moše Pijade' u Bileći. Po optužnici, oni su omogućavali drugima da ulaze i udaraju zatvorenike.

Bošnjak je, prema optužnici, bio pripadnik Sedmog bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost zapovjednika straže, a ostala trojica bili su stražari, također pripadnici VRS-a.

Svjedok Vanja Drakovac kazao je da je bio u Vojnoj policiji i da je u lipnju 1992. četiri do pet puta bio u osiguranju sabirnog centra. On je rekao da je hrana dovožena iz kuhinje tri puta na dan. Napomenuo je da su zatvorene osobe mogle ići u toalet, uz prethodno javljanje stražaru.

Dragan Stojanović je kazao da je bio upravnik kuhinje u vojarni u Bileći i da su svi imali po tri obroka dnevno, te da zatvorenicima nije spremana drugačija hrana. On je rekao da nije bilo struje i da se kuhalo na drva, te da je ponekad tražio da mu pošalju zatvorenike da cijepaju drva. Među njima je bilo i srpskih zatvorenika koji su cijepali drva, dodao je Stojanović.

Sva tri svjedoka su izjavila da ne poznaju Miloša Mavraka, a da ostalu trojicu optuženih poznaju. Naveli su da je u vojarni bio Miloš Miličević, piše BIRN. Suđenje se nastavlja 29. listopada.