Obrana tužitelja: Informator SIPA-e poticao na izvršenje krivičnog djela

Nakon što je Obrana tužitelja Idriza Begića, kojem se sudi zbog primanja nagrade za trgovinu utjecajem, u završnoj riječi zatražila da Općinski sud u Sarajevu donese odluku kojom se odbija optužnica, izricanje presude je zakazano za 22. studeni.

Braniteljica Sabina Hota-Ćatović je, osim prijedloga za odbijanje optužbe, zatražila oslobađajuću presudu zbog, kako je navela, nezakonitih dokaza pribavljenih i korištenih u ovom postupku, kao i da u radnjama optuženog nisu dokazana bića krivičnog djela, piše BIRN.

"Okolnosti koje isključuju krivično gonjenje jeste činjenica da se radilo o policijskoj klopci u kojoj je sudjelovao informator SIPA-e Salkan Džakalić po prethodnom dogovoru s nepoznatom osobom, a za koju optuženi od početka sumnja da je njegov kolega tužitelj Husein Huzeirović i za kojeg je rekao da je ranije s njim imao problema i da je protiv njega pokušavao pokrenuti krivični postupak. Džakulić je na prevaran način dao novac", kazala je braniteljica.

Prema njenim riječima, djelo koje se Begiću stavlja na teret može se počiniti samo s izravnim umišljajem, kojeg, kako je dodala, nema na strani optuženog, već je od Džakulića i policijskih istražitelja podstrekavan na izvršenje djela jer nije dokazano da je tražio novac niti da je isti primio.

Kredibilitet svjedoka-informatora Džakulića, po Obrani, 'jednak je nuli, jer on ne preza ni od čega, pa čak ni da utaji, odnosno ukrade označeni novac, te je postupao po uputama SIPA-e s ciljem da sebi pribavi imovinsku korist'.

Džakulić je, rekla je braniteljica, od Mevludina Hadžića uzeo 1.550 maraka jer mu je obećao da će mu optužnicu za šumsku krađu srediti za taj iznos, iako ga je uvjerio da Begić traži 3.000 eura, kao i da je optuženom nametao priču o stricu u inozemstvu koji će poslati pare, iako ta osoba ne postoji.

"Od prvog kontakta informanta i optuženog jasno je da se radi o policijskoj klopci, knjiškom ili udžbeničkom primjeru iste", naglasila je braniteljica i dodala da Džakulić nije bio slučajni prijavitelj korupcije, jer krivične prijave uopće nema.

Begiću se na teret stavlja da je, kao tužitelj u Bihaću, u periodu od listopada do prosinca 2016. godine od optuženog za šumsku krađu, nakon što ga je uvjerio da mu prijeti kazna zatvora, preko posrednika zahtijevao i primio novac u iznosu od 3.000 eura.

Obrana je kazala kako od početka tvrdi da sarajevski Općinki sud i Županijsko tužiteljstvo nisu nadležni za postupanje u ovom predmetu, čime je prekršeno pravo na pravično suđenje, jer je za vođenje krivičnog postupka nadležan sud u čijoj je nadležnosti djelo izvršeno ili pokušano.

Braniteljica je pojasnila da nije mjesno nadležan sud u čijoj će se nadležnosti nekada nešto izvršiti, te je spomenula kao jedan od razloga nadležnosti ovog suda službenu zabilješku u kojoj se kao mjesto primopredaje navodi Sarajevo ili Republika Srpska.

Dokazi pribavljeni bez naredbe zakonom ustanovljenog suda, rekla je braniteljica, pogotovo one koje se tiču posebnih istražnih radnji, mogu se samo smatrati nezakonitim, kao i sve naredbe koje je Tužiteljstvo ishodovalo.

"Protiv korupcije se država ne može boriti stvaranjem korupcije, fingiranjem, informatorima podstrekivačima i na kraju nepoštenim i neprofesionalnim istražiteljima", kazala je braniteljica i dodala kako su svi dokazi u ovom postupku pribavljeni povredom ljudskih prava optuženog.

Prema mišljenju Obrane, Sud ne može donijeti drugu odluku osim oslobađajuće presude jer se predmetni događaj nije dogodio na način kako opisuje optužnica.