Milijuni iz Hrvatske za vojne planove HVO-a u BiH

Maratonski postupak šestorici visokorangiranih službenika Herceg-Bosne pred Haškim tribunalom pokazao je kako je Hrvatska financirala snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za vrijeme sukoba s Armijom BiH (ABiH), navodi BIRN.

Bivši ministar obrane Hrvatske Gojko Šušak je 15. studenog 1993. godine pisao financijskom odjelu svog ministarstva, te zahtijevao da pošalju novac Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni (HZHB), koja je u to vrijeme bila nepriznat entitet u BiH.

"Odobravam izdavanje pozajmice Hrvatskom vijeću obrane HZHB, odsjeku za obranu Mostara u iznosu oko 11 milijuna hrvatskih dinara", naredio je Šušak.

Kako stoji u naredbi, novac se trebao prebaciti odmah na žiro račun 'Privredne banke' Zagreb, koja će isti iznos prebaciti HVO-u. Ovaj dokument pokazuje kako je Hrvatska djelimično financirala ratne pohode HZHB i HVO za vrijeme trajanja sukoba s Armijom BiH, između listopada 1992. i ožujka 1994. godine.

U sudskom spisu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), ovaj dokument nalazi se pod nazivom 'P06673' u predmetu protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milovoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.

U svibnju 2013., Haški tribunal ih je oglasio krivim za zločine protiv čovječnosti i osudio na ukupno 111 godina zatvora, piše BIRN.

U presudi, Sudsko vijeće ja zaključilo da je pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, skupa s ministrom Šuškom, sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bio kreiranje 'hrvatskog entiteta', a koji bi pratio granice nekadašnje hrvatske banovine.

Udruženi zločinački poduhvat je sproveden s ciljem da se Herceg-Bosna 'ili pripoji Hrvatskoj u slučaju raspada BiH' ili da ostane unutar BiH s 'bliskim vezama s Hrvatskom'. U drugim slučajevima pred Haškim tribunalom, također je zaključeno da je Hrvatska imala 'sveukupnu' ili 'operativnu' kontrolu nad snagama HVO u BiH.

Sud je također zaključio da je sukob u BiH bio međunarodnog karaktera, zbog učešća Hrvatske. Ovu činjenicu je službeni Zagreb više puta nastojao osporiti. Šestorica optuženika za zločine u Herceg-Bosni trenutno očekuju izricanje konačne presude, koja je zakazana za srijedu, 29. studenog.

Prema dokazima koji su uvedeni u spis, stoji da je Hrvatska financirala HVO tijekom sukoba između listopada 1992. i ožujka 1994. godine. U jednom od dokaza navedeno je da je iz proračuna Hrvatske novac prebačen 'Privrednoj banci' Zagreb, koja je zatim sredstva prebacila HVO-u. Nakon rata, 'Privredna banka' je komercijalizirana i sada nosi naziv 'Banka Intesa'.

Dokument pokazuje kako je Šušak naredio da se odobre milijuni hrvatskih dinara na račun koji je HVO otvorio u 'Privrednoj banci' u hrvatskom gradu Opuzenu, koji se nalazi na tek nekoliko kilometara od BiH.

Od rujna 1992., kada je račun otvoren, do listopada 1993., hrvatske vlasti su odobrile 15 većih isplata. Svaka odobrena uplata iznosila je 83 milijuna dinara, što bi iznosilo oko 400.000 današnjih konvertibilnih maraka.

Sveukupne transakcije iznosile su oko 16 milijuna maraka, i kako je navedeno, korištene su za financiranje sukoba protiv Armije BiH. Osobe kojima je bilo odobreno da podižu novac bili su premijer Herceg-Bosne Jadranko Prlić, te Neven Tomić i Željko Bandić iz financijskog odjela Vlade HZHB.

Isplate u Opuzen, Imotski i Ljubuški

Haški tribunal također je u posjedu dokumenata koji pokazuju kako su službenici Herceg-Bosne prelazili granicu u Hrvatsku i podizali novac. 'Privredna banka' Opuzen također je imala i drugi račun HVO-a za uplate u stranim valutama. Hrvatska je dva puta vršila uplate na ovaj račun – 20. listopada i 30. studenog 1992. godine – svaka u iznosu od oko milijun njemačkih maraka.

Sveukupno, Haški sud ima dokaze o pet računa koji je HVO otvorila – u ispostavama 'Privredne banke' u Opuzenu, te Imotskom, kao i u Ljubuškom u BiH. Hrvatske vlasti su prebacivale više milijuna i na račune u Imotski i Ljubuški.

Sudski dokaz 'P00910' pokazuje kako su plaće za jedinice HVO isplaćivane iz Hrvatske. U ovom dokumentu, koji datira od 15. prosinca 1992. godine, Šušak je naredio da se 306.909.700 dinara – oko milijun i pol današnjih maraka – prebaci jedinici HVO 'Bruno Bušić'.

Drugi dokument, pod nazivom 'P04876', pokazuje kako je zapovjednik Osuđeničkog bataljona HVO Mladen Naletilić u rujnu 1993. tražio od Šuška kupovinu 12 automatskih pušaka s prigušivačima. U svom zahtjevu, Naletilić navodi da se transakcija treba zavesti kao posudba i zaključio je s riječima da bi bio 'zahvalan'.

Haški tribunal je Naletilića osudio na 20 godina zatvora zbog zločina u Mostaru. Bez obzira na ove dokaze, koji su javno dostupni u Haagu, hrvatski političari odbijaju da prihvate ulogu svoje zemlje u ratu u BiH.

Stručnjak koji je pregledao dokumente Herceg-Bosne u predmetima u Haagu, a koji je pristao da govori za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) pod uvjetom da mu se zaštiti identitet, kaže da postoji bezbroj dokaza koji potvrđuju ulogu Hrvatske u BiH.

"Neki hrvatski službenici negiraju da su Tuđman, Šušak i general Janko Bobetko davali naredbe i financirali HVO u cilju otimanja teritorija BiH. Međutim, oni uvijek daju uopćene izjave, ne smiju se baviti detaljima, jer znaju da postoje jasni dokazi", rekao je on.

Prema riječima ovog stručnjaka, jasno je da je kroz financiranje HVO-a Hrvatska osiguravala veliku kontrolu nad vojnim snagama. "Onaj tko plaća, taj i određuje pravac djelovanja", zaključio je on.