Hercegovačke duhandžije dobile svoj spomenik

Više od stoljeća nakon stradanja, hercegovačke duhandžije dobile su svoj spomenik na Rosuljama gdje je upriličen i blagoslov obnovljenog spomenika duvandžijama.

Spomenik u obliku torbe u kojoj su nosili duhan i kapa na torbi isklesano od kamena podignuto je na mjestu stradanja.

Postojeći skromni spomenik gotovu su uništile ekstremne planinske vremenske prilike, tako da se pristupilo njegovoj obnovi. Veliki napor u organizaciji obnove ovog spomenika između ostalih dao je Predrag Naletilić - Cobra. Idejno rješenje novog spomenika uradio je akademski umjetnik Anđelko Mikulić.

Simbolika spomenika je sadržana u trinaest kamenih, prirodom oblikovanih blokova. Blokovi postavljeni u krug oko spomenika su više simbolični. Možemo ih gledati kao simbol "Posljednje večere", 12 blokova - 12 apostola, dok je na trinaestom bloku simbolično odložen kameni ruksak s duvanom, koji simbolizira predah i počinak - vječni počinak trojice mladih ljudi. Središnji dio spomenika su tri kamena bloka s urezanim križevima i imenima sahranjenih pokojnika.

Spomenik na ovoj karizmatičnoj lokaciji objedinjava simbolično zajedničku žrtvu, a podignut je vođen motivima iz ljubavi, zahvalnosti i poštovanja prema svim našim djedovima i očevima, koji su u tim teškim vremenima prošli istu ili sličnu golgotu.

Općina Posušje, zajedno s još nekoliko institucija, dala je svoj doprinos i podršku u obnovi spomenika koji će nas sve podsjećati na sve one duvandžije koji su svoje živote izgubili noseći duhan iz Hercegovine za Bosnu, kako bi prehranili svoje obitelji u godinama gladi i neimaštine.

Podsjetimo, u monografiji ''65. godina od utemeljenja Duhanskog instituta Mostar'' navedeno je kako je u kolovozu 1919. petnaestak švercera duhanom iz Vitine i Grljevića ponijela je duhan prema Bosni.

Njih su u zasjedi na Rosuljama (šuma - gvozd) između Drežnice i Rakitna 8. kolovoza dočekali financi iz Poklečana u Rakitnu pod zapovjedništvom narednika Josipa Svatoša.

U nastaloj pucnjavi ubili su dvojicu braće Antu i Matu Lozu iz Vitine i Matu Sušca iz Grljevića.