72 godine od početka II. svjetskog rata

Na današnji dan prije 72 godine napadom Njemačke na Poljsku počeo je II. svjetski rat. Iako je ovo bio drugi po redu veliki rat XX. stoljeća, može se reći i kako je to bio prvi moderni rat. Naime, iako su u I. svjetskom ratu po prvi put korištena moderna oružja poput tenkova ili bojnih otrova, to je ipak bio rat starih monarhija koje su se borile uglavnom za teritorij. Većina njih nakon tog rata više nije postojala.

II. svjetski rat je, međutim, bio rat ideologija. Iako je jedan od glavnih Hitlerovih ciljeva bio lebensraum ili ''životni prostor'', što se može zamjeriti skoro bilo kojoj zemlji koja je započela neki rat, ideologija nacionalsocijalizma je u sebi uključivala i nešto daleko monstruoznije što je na kraju rezultiralo masakrom svih onih koji nisu bili po njegovoj volji – Židova, komunista, Slavena, homoseksualaca...

Tu se može postaviti pitanje kako je jedna razvijena industrijska zemlja poput Njemačke mogla prihvatiti ovaj antihumanističku ideologiju.

Kraj I. svjetskog rata je Njemačkoj donio brojne probleme koji su jednim dijelom prouzrokovani reparacijama u novcu i sirovinama koje su prema Versajskom ugovoru morale biti isplaćene državama pobjednicama.

Početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća, Njemačku je zahvatila hiperinflacija koja je prijetila zaustavljanjem isplata. Pored toga, kasnila je i dostava sirovina, pa je tako Francuska 1923. privremeno okupirala oblast Ruhr što dovodi do velikog nezadovoljstva u cijeloj Njemačkoj.

Neisplata reparacija Francuskoj i Velikoj Britaniji je dovela u pitanje i vraćanje duga koje su ove dvije države trebale vratiti SAD-u, a koji je nastao tijekom rata. Kako ne bi došlo do financijskog kraha, SAD su pripremile Dawesov plan, a kasnije i Youngov plan. Ovi planovi su, između ostalog, podrazumijevali zajmove Njemačkoj kojim bi se platile reparacije Velikoj Britaniji i Francuskoj, koje bi onda mogle platiti dug prema SAD-u. Stanje u tadašnjoj Njemačkoj tj. Weimarskoj republici se ubrzo normaliziralo, a valuta se stabilizirala.

Međutim, nakon pada burze na Wall Street-u 1929. godine i početka Velike depresije, SAD obustavljaju sve isplate. Obustava zajmova dovodi do gospodarskog kolapsa u Njemačkoj. Velika nezaposlenost i siromaštvo su bili plodno tlo za razvoj dotad marginalnog pokreta krajnje desnice – Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke (NSDAP).

Predvođena odličnim demagogom Adolfom Hitlerom koji je besperspektivnom narodu nudio brzi izlaz iz krize, Nacionalsocijalistička stranka je počela dobivati sve veću naklonost među Nijemcima. Politička scena u Weimarskoj republici je bila vrlo nestabilna, ali su glavne političke stranke uglavnom bile orijentirane prema umjerenoj ljevici ili umjerenoj desnici.

Nesposobnost vladajućih stranaka u rješavanju financijske krize okreće biračko tijelo onim najglasnijim i najradikalnijim – nacionalsocijalistima. Na nekoliko uzastopnih izbora od 1930. do 1933., nacionalsocijalisti dobivaju sve više i više glasova, tako da je NSDAP u potpunosti apsorbirala njemačku umjerenu desnicu.

Na posljednjim izborima prije dolaska nacista na vlast 1933., NSDAP osvaja skoro 45 % glasova, te predsjednik Hindenburg imenuje Hitlera kancelarom.

Njemački narod, pritisnut siromaštvom, je sve više i više bombardiran nacionalsocijalističkim porukama koje su dolazile putem radija i filma. U nedostatku alternativnih izvora informiranja, Nijemci su sve više počeli padati pod Hitlerov agitprop koji je uključivao filmove poput ''Trijumf volje'' redateljice Leni Riefenstahl.

Ujedinivši pozicije kancelara i predsjednika u poziciju Fuhrera, Hitleru je bio otvoren put koji je počeo napadom na Poljsku 1. rujna 1939. godine.