14 godina poslije: U Srbiji prisjećanje na NATO napade

Polaganjem cvijeća i vijenaca i odavanjem počasti žrtvama u će Srbiji biti obilježeno 14 godina od početka NATO agresije na tadašnju SRJ. Tijekom 79 dana bombardiranja ubijeno je najmanje 2500 a ranjeno i ozlijeđeno više od 12 500 ljudi.

Premijer Srbije Ivica Dačić položit će vijenac na Spomenik stradalim pripadnicima Vojske Srbije na brdu Straževica u Rakovici, a prvi potpredsjednik vlade Aleksandar Vučić na Spomen - obilježje pripadnicima Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane ispred Zapovjedništva Zrakoplovstva i protuzračne obrane u Zemunu.

Počast stradalim radnicima RTS odat će gradonačelnik Beograda Dragan Đilas polaganjem cvijeća na spomenik "Zašto?" na Tašmajdanu, dok će gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević prisustvovati komemorativnom skupu u novosadskoj vojarni Jugovićevo.

Napadi na Srbiju započeli su 24. ožujka 1999., a posljednji napad dogodio se 10. lipnja, u 13:15 nedaleko od Kosovske Kamenice. Poginulo je, ili nestalo, 1008 pripadnika vojske i policije, od čega je 659 pripadnika vojske, a 349 pripadnika policije. Teže i lakše ranjeno oko 6000 civila, među njima 2700 djece.

Ukupna materijalna šteta procijenjena je na više desetaka milijardi dolara. Ratni gubici NATO u ljudstvu i tehnici nikada nisu objelodanjeni. Odluka o napadu na SRJ donijeta je, prvi put u novijoj povijesti, bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN, a naredbu je tadašnjem zapovjedniku savezničkih snaga američkom generalu Wesleyu Clarku izdao generalni tajnik NATO Javier Solana.

SRJ je napadnuta pod izgovorom da je krivac za neuspeh pregovora u Rambouilletu i Parizu o budućem statusu pokrajine Kosovo i Metohija. Devetnaest zemalja alijanse, počele su bombardiranje sa brodova u Jadranu, iz četiri zrakoplovne baze u Italiji, podržane strateškim operaterima koji su poletjeli iz baza u zapadnoj Europi, a kasnije i iz SAD. Najprije su gađane vojarne i protuzračne obrane Vojske SRJ, u Batajnici, Mladenovcu, Prištini i drugim mjestima.

U bombardiranju je uništeno i oštećeno 25 000 stambenih objekata, onesposobljeno 470 kilometara cesta i 595 kilometara pruga. Oštećeno je 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dječjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok su 38 razoreni. Tijekom napada izvršeno je 2300 zračnih udara na 995 objekata širom zemlje, a 1150 borbenih zrakoplova lansiralo je blizu 420 000 projektila ukupne mase 22 000 tona.

Uništena je trećina elektroenergetskog kapaciteta zemlje, bombardirane su dvije rafinerije, u Pančevu i Novom Sadu, a snage NATO su prvi put upotrijebile i takozvane grafitne bombe za onesposobljavanje elektroenergetskog sistema. Poslije više grubih diplomatskih akcija potpisan je Vojno - tehnički sporazum u Kumanovu 09. lipnja 1999. ali su posljednji projektili na Srbiju pali 10. lipnja, u 13:15 nedaleko od Kosovske Kamenice, što znači da je bombardiranje Srbije ukupno trajalo 79 dana.

Generalni tajnik NATO-a 10. lipnja izdao naredbu o prekidu bombardiranja, pošto je započelo povlačenje snaga SRJ I Srbije sa Kosova i Metohije. Tog dana je Vijeće sigurnosti UN usvojio Rezoluciju 1244, a u pokrajinu je upućeno 37 200 vojnika KFOR-a iz 36 zemalja, "sa zadatkom da čuvaju mir i sigurnost".