Tvrdi da nije skrivio prometnu nesreću i u zatvoru štrajka glađu

Tibor Prajo iz Kiseljaka javio se u KPZ Mostar radi izdržavanja 2,4 godine zatvora zbog prometne nesreće od 24. svibnja 2009., između Nemila - Zenica.

U golfu se sudario s kamionom u kojemu su poginuli Subhija Brkičević i Hajrudin Mujkić, dok je njihov suputnik Zuhdija Brkičević, kao i Prajo, teško ozlijeđeni.

"Presuda Općinskog suda u Žepču je nepravedna", upozoravao je od samog početka Prajo negirajući da je na bilo koji način kriv.

"Kako je moguće da je na mome golfu nakon nesreće bila samo ogrebotina, a kamion pretovaren sa sedam tona kože koji se potpuno prevrnuo, nije kriv. I to kamion u kojemu su vozač i dva suputnika zaspali za vrijeme vožnje. To je u bolnici rekao i preživjeli Zuhdija. No, ništa od toga nije uzeto u obzir", kaže Prajo koji vrhunskom nelogičnošću smatra izjavu medicinskog vještaka da je on kao osoba oboljela od PTSP-a neuračunljiv, ali je u trenutku kad se dogodila nesreća bio uračunljiv.

"Znači ja sam uračunljiv samo dok vozim", kaže Prajo. Tvrdi da je u pozadini cijelog slučaja, odnosno pokušaja da ga se okrivi za nešto što nije učinio, nastavak pritisaka zbog ratnih zločina za koje mu se ranije sudilo.

Praji je uspjelo izboriti se za izdržavanje kazne u KPZ Mostar; umjesto u Zenici odakle su mu stizala prijeteća pisma Karaya Kamela Bin Alija - Abu Hamze i Muamera Topalovića, ubojice obitelji Anđelić iz Konjica.

Odmah po dolasku u Mostaru odlučio je stupiti u štrajk glađu jer kaže, to mu jedino još preostalo kako bi ukazao na nepravednu presudu.

"Osuđen sam za nešto za što nisam kriv i zato nemam drugog izbora. Štrajk glađu počinjem u ponedjeljak. Zbog nepravde koja mi je učinjena trpi moje troje malodobne djece", kaže Prajo, čiji je glavni zahtjev obnova postupka.

Ovog puta, tvrdi, očekuje korektno i pravično suđenje na kojemu bi, uvjeren je, vrlo lako dokazao svoju nevinost u nesreći u kojoj umalo nije i sam stradao.

"Dosta mi je više progona i nepravednih presuda. Ako treba, štrajkat ću do smrti jer drugo mi ništa nije ni preostalo", zaključuje Prajo.