Tužiteljstvo uvjereno da je dokazalo krivnju Lijanovića

U završnoj riječi na suđenju za organizirani kriminal, pranje novca i utaju poreza, Državno tužiteljstvo je navelo kako smatra da su u potpunosti dokazani navodi optužnice za niz krivičnih djela koja su na teret stavljena Jerku Ivanoviću Lijanoviću i još devetero optuženih.

Tužitelj Ismet Šuškić je rekao da su tijekom suđenja izvedeni konkretni dokazi, saslušani svjedoci i uložena obimna materijalna dokumentacija, koji su doveli do zaključka da su djela što su optuženima stavljena na teret počinjena u sklopu organizirane grupe.

''Jerko, Slavo i Jozo Ivanković Lijanović su od 2007. do 2011. organizirali grupu i sa Željkom Mikulićem osnivali firme s minimalnim osnivačkim ulogom od 2.000 KM. Milorad Bahilj i Jozo Slišković su sačinjavali ugovore o zakupu prostorija, proizvodnih pogona i licence. Kada jedno pravno lice prestane s radom, drugo nastavlja obavljati djelatnosti'', kazao je tužitelj.

Napomenuo je da su Mirjana Šakota i Mirko Galić sačinjavali knjigovodstvenu dokumentaciju u društvima u kojima su počinjena djela i postupali suprotno Zakonu o računovodstvu te omogućili da se proizvodi iz skladišta plasiraju na crnom tržištu, kao i da je Bahilj uništio dokumentaciju jedne od firmi.

Članovi grupe su, kako je rekao tužitelj, bili ili rodbinski povezani ili su prethodno radili u firmi ''Lijanovići'', pogotovo oni koji su postavljani za odgovorne osobe u osnovanim firmama, kojima su, dodao je Šuškić, zajednička karakteristika bili i isti radnici, što su potvrdili svjedoci.

''Ostao je neplaćeni porez prema državi od prethodnog pravnog lica. Novo radno lice nastavlja da radi u prostorijama firme ‘Lijanovići’ i preuzima dužnosti starog. Računi su blokirani i nema mogućnosti prinudne naplate'', kazao je tužitelj, dodavši da se radi o višemilijunskom iznosu neplaćenog poreza.

Povezanost firmi, prema tužitelju, ogleda se i u prodaji robe na crnom tržištu, a prikazano je da su gotovi proizvodi vraćeni u proizvodnju bez popratne dokumentacije zbog čega je to urađeno, što su potvrdili svjedoci. Napomenuo je i kako je ''fingiran'' bio povrat robe u proizvodnju.

''Jedan od svjedoka je u hladnjači ‘Velmosa’ pronašao ‘crne naloge’ i predao ih Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). Vozači su prilikom prijevoza robe nosili račun i nalog. Veća količina robe je prodana na crnom tržištu'', rekao je Šuškić.

Zaključak je Tužiteljstva da se novac dobiven od prodaje robe na crnom tržištu stavljao u legalne tokove, iako je Obrana navodila da se radilo o pozajmicama.

''Uplaćivani su iznosi čije porijeklo nije poznato, a vežu se za razdoblje kada su optuženi počinili utaju poreza. Nema potvrda da je novac nekome pozajmljivan'', dodao je tužitelj.

Rekao je i da je Miroslav Čolak pokriće za pozajmice od 2,3 milijuna KM dao u prodaji dionica ''Velmosa'' od 1,3 milijuna KM, što nije dovoljan iznos, te da je njegova izjava neistinita. Tužitelj je naglasio i da je firma ''Junita'' osnovana s jednim razlogom – da se Čolaku isplati novac od utaje poreza.

Osvrnulo se Tužiteljstvo na nalaze vještaka Obrane smatrajući ih neutemeljenim, uz obrazloženje da inspektori Uprave za neizravno oporezivanje tijekom kontrole firmi nisu bili dužni izvršiti popis skladišta i zaliha, odnosno uraditi inventuru.

Jerku, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Čolaka optužnica tereti za pranje novca, a Bahilja, Sliškovića, Mikulića, Draženka Kvesića, Šakotu i Galića za neplaćanje poreza. Svima je na teret stavljen i organizirani kriminal, a pored njih za neplaćanje poreza se terete firme ''Lijanovići'', ''Mi-MO'', ''Farmer'', ''Farmko'' i ''Optimum''.