U svibnju 2025. godine, u racijama u nekoliko njemačkih saveznih pokrajina, uhićeno je pet maloljetnika osumnjičenih za desni terorizam. Njemačko državno odvjetništvo tereti ih za članstvo u skupini "Posljednji obrambeni val" (Letzte Verteidigungs Welle L.V.W.) za koju se sumnja kako je podmetnula požar u jednom kulturnom centru u Brandenburgu, a onda i u jednom domu za tražitelje azila. U međuvremenu je protiv članova skupine podignuta optužnica.
To su redom vrlo mladi počinitelji, dakle tinejdžeri koji se radikaliziraju. To se događa sve češće, pokazuje najnovija studija Kriminalističkog ureda savezne pokrajine Baden-Württemberg koja se bavi fenomenom terorista tinejdžera u Njemačkoj.
Znanstvenici su analizirali 37 slučajeva, pregledali policijske i sudske spise. Prosječna dob počinitelja u tim slučajevima iznosila je 16 godina. Neki su u vrijeme počinjenja djela bili mlađi od 14 godina, dakle još nisu bili kazneno odgovorni.
Svim slučajevima je zajedničko jedno: maloljetnici su pripadali ili pripadaju takozvanoj Terrorgram sceni. Taj pojam nastao je spajanjem riječi "terorizam" i naziva aplikacije za dopisivanje Telegram.
Terrorgram scena je pretežno ekstremno desnih stavova. Postoje i podskupine povezane sa satanizmom ili džihadizmom. Iako je prisutna i na drugim socijalnim mrežama, tradicionalno je najjača na Telegramu.
Kako tako mladi ljudi uopće dolaze u kontakt s tim okruženjem? Daniel Köhler, znanstveni savjetnik u Centru za borbu protiv ekstremizma u Baden-Württembergu i jedan od autora studije, objašnjava kako su tijekom pandemije korone mnoga djeca i mladi bili istrgnuti iz svog "offline" života i sve više vremena provodili na internetu.
Ekstremisti su iskoristili priliku i počeli objavljivati propagandne videozapise, kaže Köhler. Zanimljivo je kako mladi uglavnom nisu bili regrutirani, nego su sami tražili snimke, primjerice poznatih krvoprolića u školama. Algoritmi društvenih mreža potom su ih zasipali sličnim sadržajem.
Studija pokazuje i kako su se mnogi mladi u vrijeme radikalizacije nalazili u teškoj osobnoj situaciji. Većinu je obitelj zanemarila ili su bili zlostavljani u školi, objašnjava Köhler. U više od dvije trećine slučajeva kod počinitelja je dijagnosticiran psihički poremećaj ili barem njegovi jasni znakovi.
Takvo ekstremno i nasilno okružje privlačno je mladima jer im se čini kako tamo mogu dobiti ono što očajnički traže: "Priznanje, status, slavu. Mogu postati heroji. To igra veliku ulogu i pokazuje kako su prije nego što su postali počinitelji bili žrtve", kaže Köhler.
U svih 37 analiziranih slučajeva počinitelji su bili dječaci. Djevojčice se u pravilu ne radikaliziraju po tim portalima jer ih odbija ekstremni seksizam. U "Terrorgram" sceni ne veličaju se samo teroristički napadi, nego i brutalno seksualno nasilje i fantazije o silovanju žena.
U većini slučajeva planovi napada bili su u vrlo poodmakloj fazi. Neki su čak u online igrama rekonstruirali svoje škole kako bi virtualno "vježbali" napad.
Zanimljivo je i kako se mladi nisu radikalizirali, a da to nitko nije primjetio. Studija zaključuje kako su roditelji, učitelji ili djelatnici centara za socijalnu skrb često primijetili proces radikalizacije, ali su prijetnju pogrešno procijenili, nisu je shvatili ozbiljno ili nisu znali kako reagirati.
Koliko god rezultati studije bili zabrinjavajući, autor Köhler vidi i tračak nade. U dvije trećine slučajeva mladi su u vrijeme studije već napustili scenu i djelomično se dobro reintegrirali u svakodnevni život. Postupanje policije u mnogim je slučajevima dovelo do "buđenja".
Autori studije naglašavaju kako problem radikalizacije mladih ne smije biti shvaćen isključivo kao "policijski problem". kako bi se zaštitili mladi, a time i društvo, potrebno je više terapijskih i savjetodavnih usluga, kaže Köhler. I još nešto: društvo mora to shvatiti ozbiljno, dobro promatrati i pravilno reagirati na znakove upozorenja.
Jer iako nijedan od analiziranih terorističkih planova nije proveden, uvijek postoji opasnost kako je netko promakao nadležnim službama piše Deutsche Welle.
