Susret u Jablanici od kojeg srce staje: Dječak je na ruševinama tražio prijatelja…

Slika govori više od riječi. Ali, nema tih riječi kojima se može opisati trag kojeg su poplave i klizišta ostavili za sobom, nemoć koja kao da visi umjesto ljudskih ruku koje nisu mogle zaustaviti silu niti mogu raščistiti ono što je ona za sobom donijela.

Ne znam gdje je…

Reporteri portala Bljesak.info, u stravičnim prizorima koji su ih zatekli na području Jablanice gdje su se probili pješke, svjedoče kako im je najpotresniji bio susret s dječakom, usamljenim među ruševinama nečega što je nekada bilo selo i njegov dom.

''Došao sam ovdje, tu mi je živio prijatelj'', rekao je našem reporteru dječak dok je šetao među ruševinama.

''Ovdje mu je bila kuća. Sada ne znam gdje je'', govori dječak dok posrće po ruševinama što ih je iza sebe ostavila katastrofa koja se ne bilježi na ovim prostorima do sada.

Ljudi, okupljeni na ostacima pruge, između ostataka dvaju naselja, ispričali su nam kako su u noći iskakali kroz prozore, bježali s balkona iznosili članove svoje obitelji.

Svjedočili su i pričama mještana kako su gledali smrti svojih susjeda. Ljudi svega još nisu ni svjesni, ali već jedni drugima priskaču u pomoć, nude jedni drugima nešto što im je ostalo od hrane, vode, nude riječi utjehe, ali se čini da im je najpotrebnije da u ovim trenutcima kad se još puno toga ne zna, šute zajedno. Šute i gledaju kako su njihovi životi zatrpani i pregaženi nezaustavljivom silom.

Nemoć na svakom koraku

Nemoć se osjeti na svakom koraku. Nemoćan je i čovjek koji s lopatom stoji na vrhu gomile materijala koja je nekada bila nečiji dom. Stoji naslonjen na lopatu i gleda, ne znajući od kuda i kako da krene izmoren jer je pokušao sam raščistiti gomilu materijala.

Na putu su susretali napuštene automobile, kamione. Jedan je kombi crnogorskih registarskih oznaka napušten u nanosu zemlje. Za sada se putnici iz njega vode kao nestali.

Svaka ruševina ima svoju priču. U očima onih koji ih gledaju kao da prolaze slike iz bezbrižnih dana koje bi voljeli vratiti i pretvoriti u stvarnost, izbrisati sav jad koji ih je zatekao i neizvjesnost koja je pred njima.

Spasilačke ekipe probijale su se prema Jablanici iz smjera Mostara. Spremni su čamci kojima bi se Neretvom došlo do mjesta koja su izgubila sve ceste što vode do njih. Teški strojevi pripremaju terene za prolazak spasilačkih ekipa. Pomoć se organizira i pred spasiocima su teški sati.

Teški su sati i pred dječakom s početka priče koji umjesto igre s prijateljem traži bilo kakav njegov trag. Teški su sati za čovjeka s lopatom koji ne zna od kud da krene. A morat će krenuti od još jednog početka.