Suđenje za zločine u Bileći: Tukli ga dok je ribao hodnik

Na suđenju za zločine počinjene u Bileći, svjedok Tužiteljstva je ispričao da su ga u kasarani “Moše Pijade”, gdje je bio zatočen 17 dana tijekom ljeta 1992., tukli Boris Bošnjak i Miloš Mavrak.

Miralem Trebović je posvjedočio da je u vojarnu u Bileći prebačen u lipnju 1992. nakon što je prethodno priveden u Nevesinju, gdje je proveo noć u Policijskoj stanici.

''Uveli su nas u prostoriju, glavu smo okrenuli zidu, psovali su nam i tukli nas pendrecima po leđima i glavi. Tu su nas bili do iznemoglosti. Bilo je četiri-pet policajaca. Mavrak Miloš je najviše udarao. Po licu sam bio krvav'', kazao je svjedok i dodao da su poslije prebačeni u drugu prostoriju, gdje je bilo do 100 ljudi, ali da se nisu usuđivali ići u WC jer su stražari čekali s palicama i udarali po glavi.

Nakon što je po dolasku u vojarnu pretučen, svjedoka je, kako je naveo, pet ili šest dana kasnije tukao Bošnjak.

''Izveo me da ribam hodnik, dao mi je kantu i krpu. Išao je oko mene, udarao me čizmama, psovao. Udario me 20 puta dok sam čistio i bio na koljenima, a ne smiješ ništa reći'', izjavio je svjedok.

Pojasnio je da se kasnije u vojarni pojavio policajac iz Nevesinja i da je njega pitao: “Ko je onaj?”, misleći na muškarca koji ga je izveo da čisti hodnik, i da mu je odgovorio da je to Bošnjak.

Potvrdio je svjedok i da je na fotodokumentaciji prepoznao Mavraka, kako je kazao, po fizionomiji, ali da Bošnjaka nije mogao.

Svjedok je Obrani rekao da kada ga je Bošnjak izveo da čisti pod, nitko nije bio prisutan osim njih dvojice, kao i da za vrijeme njegovog boravka u vojarni nije dolazio “Crveni križ”.

Za Mavraka je kazao da ga je prepoznao po izgledu, ali i da ga “pamti po degeneku”, te da se preko njegovog rođaka raspitivao je li optuženi bio u Bileći, kao i da ga je u vojarni viđao skoro svaki dan.

Bošnjaku, Mavraku, Miodragu Grubačiću i Iliji Đajiću je na teret stavljeno da su sudjelovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj vojarni “Moše Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju zatvorenike.

Bošnjak je, prema optužnici, bio pripadnik Sedmog bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost zapovjednika straže, a ostala trojica bili su stražari, također pripadnici VRS-a.

Vještak medicinske struke doktor Hamza Žujo je rekao da je nalaze i mišljenje o ozlijedama oštećenih sačinio po nalogu Tužiteljstva, na osnovu medicinske dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju.

Tako je u nalazu navedeno da su teške tjelesne ozlijede konstatirane kod Mile Azinovića i Rezalija Lizde, lakše ozlijede kod Marinka i Ivice Pažina, Ibre Sabljića, svjedoka A-5 i Mirsada Kljake, koje su, prema Žujinim riječima, mogle biti nanesene stisnutom pesnicom, mada nije isključen ni udarac obuvenom nogom.

Kod Andrije Pavlovića je evidentirana ustrjelna rana na glavi, a vještak se nije mogao izjasniti o stupnju ozlijede, navodeći da je nanesena vatrenim oružjem, dok je Žujo za Sabita Sarića kazao da je imao na uvid potvrdu o smrti, ali da se o uzroku nije mogao izjasniti bez obdukcijskog nalaza.

Nastavak suđenja je 2. travnja.