Stručnjak: Mnogi faktori su uzrok tragedije u Mostaru

''Brojni su faktori koji bi mogli dovesti do pada aviona i tragedije kao što se dogodila prošlog vikenda u Mostaru, no ono što se nije smjelo dogoditi jeste to da ima više putnika od mjesta za sjedenje'', ističe iskusni pilot i dugogodišnji instruktor letenja Aleksandar Uglješić iz Novog Sada.

''Međutim, sama činjenica da je u avionu bilo više osoba od dozvoljenog, teško da je bila uzrok pada'', dodaje sugovornik Al Jazeere.

Prošlog vikenda je pet osoba poginulo u padu aviona Fuji FA 200-160 kod Mostara, a među žrtvama je troje djece, jedan mladić i pilot.

U razgovoru za Al Jazeeru, Uglješić ističe kako je riječ o veoma rijetkom avionu na području bivše Jugoslavije. Dodaje kako nije toliko važna njegova starost u godinama, već broj sati letenja, provedeni servisi i svi drugi faktori koji se moraju nalaze u "plovidbenoj knjižici" svake letjelice.

"Ni slučajno se nije smjelo dogoditi da bude više ljudi od sjedišta. To je strašan, jeziv prekršaj", kazao je Uglješić i dodao kako po zakonima pilot ima pravo letjeti ukupno šest sati dnevno, i to četiri sata rada, pauza i potom eventualno još dva sata.

Na internetu se pojavilo mnoštvo teorija i špekulacija o uzroku nesreće. Sugovornik kaže kako u avijaciji nema mjesta za "rekla-kazala".

"U avijaciji postoje samo crno-beli fakti. Tu je plovidbena knjižica, koliko je letio, koliko je stajao, kada su servisi rađeni, jesu li bili redovni... Ovo je veoma rijedak avion na području bivše Jugoslavije. Ako je redovno išao na remonte po propisima, godine nisu veliki faktor. Kod aviona postoji resurs ili plovidbenost, svaki proizvođač to propisuje - koliko se može koristiti i kada ide na servise", navodi Uglješić.

Ljudska greška ili kvar

Objašnjava kako je plovidbenost različita kod različitih dijelova letjelice. Jedno je "zmaj", odnosno trup i krila, a drugo motor i još neke komponente.

"Kod motora je ona između 1.000 i 2.000 sati, to propisuje proizvođač. Kada se ispune ti sati, onda ide na kompletan remont i onda je kao nov. Oni mogu dugo letjeti, ali se treba vidjeti u plovidbenoj knjižici koliko je imao raspoloživog resursa, kada su rađeni servisi, je li sve bilo po propisu."

"Materijal 'zmaja' aviona je vrlo izdrživ što se tiče vanjskih utjecaja, ali 40 godina može dovesti do zamora materijala. Ključno je pitanje koliko je sati leta i rada imao. Usporedimo s automobilima: koje je bolje auto - dvogodišnjak sa 300.000 prijeđenih kilometara, ili vozilo od devet godina sa 90.000 kilometara?"

Instruktor letenja iz Novog Sada objašnjava kako prije svakog leta avion obavezno provjeravaju pilot i mehaničar.

"U ovakvim situacijama uvijek su dvije mogućnosti - ljudska greška ili kvar. Grešku je mogao napraviti i mehaničar, ako nije dobro odradio provjere. Za sve imaju procedure, da li neko nije to ispoštovao... Možda je ostao bez goriva, djeluje mi po slikama da se zabio nosom dole. I meni se dogodilo da ostanem bez goriva, ali sam uspio izvući se", objašnjava on.

"Iz za sada raspoloživih informacija ne može se zaključiti u kojoj fazi leta je došlo do udesa. Je li došlo do otkaza motora i je li pilot pokušao izvanterensko slijetanje pa doživio udes (što je malo vjerojatno s obzirom da su trup i vertikalni stabilizator gotovo neoštećeni, što znači da nije bilo prevrtanja preko nosa aviona, ili je došlo do otkaza komandi nagiba (elerona) u zraku, nakon čega pilot više nije imao kontrolu nad letjelicom?"

Jedan od posljednjih letova

Mostarci će dugo pamtiti subotu 13. svibnja, kada je u avionskoj nesreći živote izgubili troje djece, jedan mladić i pilot tijekom leta iznad grada.

Jedan od onih koji su bili među posljednjim putnicima ove letjelice bio je mladi Arman Brekalo iz Bijelog polja kod Mostara.

Za Al Jazeeru kaže kako voli nova iskustva, izazove pune adrenalina i kako je uživao u letu.

"Mrlju na sve to je stavila ova tragedija. Sad ima tih dosta priča i utisaka nakon tragedije, koji sigurno ne bi bili isti da se to nije dogodilo. Ljudi koju su sve to organizirali, kroz priču s njima, vidio sam da su to momci i cure koji su jako pozitivni. Imali su najljepšu namjeru, da promoviraju letove i ovaj sport i u našoj državi i u gradu."

Dodaje kako je bilo malo propusta. Primjera radi, rezervacija je bila na njegovo ime, no još su u avionu bili njegov kolega i djevojka koji nisu bili na popisu, nigdje se nije tražilo njihovo ime, prezime, broj osobne iskaznice…

Brekalo ističe kako je riječ o tragediji za obitelji žrtava, organizatore, grad Mostar...

"Djeca koja su izgubila živote su bili s nama prije nego što smo mi sjeli u avion. To sve daje dodatnu težinu, znali smo te ljude, vozili se sa istim pilotom, koji je, kako sam shvatio iz razgovora s njegovim kolegama, bio jedan od iskusnijih. Fino je komunicirao s nama, objašnjavao stvari koje su nas zanimale. Eto, ispunio nam je i želju da vidimo mjesto gdje i živimo", dodaje on.

Novinari su kontaktirali i Aeroklub 1949 Mostar.

"Ne možemo dati nikakve odgovore dok se ne završi istraga. To ne bi bilo korektno, niti ispravno prema bilo kome. Samo mogu u ime kluba i sebe izraziti sućut obiteljima stradalih", riječi su Jurice Kolobarića, predsjednika Aerokluba 1949.

Završena prva faza istrage

Kada je riječ o istrazi, Komisija za njeno provođenje, a koju je formiralo Ministarstvo prometa i komunikacija Bosne i Hercegovine, okončala je prvu fazu, a to je očevid na mjestu nesreće i prikupljanje dokaza, izjava i dokumenata.

"Prikupljene informacije u ovoj fazi istrage ne mogu biti objavljene javnosti, a Komisija nastavlja rad na analizi prikupljenih dokaza, raspoloživih dokumenata i svih činjenica iz kojih će se moći izvesti zaključak o okolnostima koje su uzrok nesreće", priopćeno je ranije iz Ministarstva.

U nesreći su poginuli osmogodišnji Arman Hadžiomerović, brat i sestra Luka (8) i Lana (11) Lovrić, mladić Muhamed Sipović i pilot Ivan Karačić.

Nesreća se dogodila tijekom panoramskog leta u okviru manifestacije "Dani otvorenih vrata", pod nazivom "Let iznad Mostara", koju su organizirali Aeroklub Mostar 1949. i Aerodrom Mostar.