Slučaj Dretelj: Ustavni sud BiH odbio Ivana Medića

Ustavni sud BiH odbio je apelaciju Ivana Medića, osuđenog za zločine na području Čapljine.

Kako piše Birn, Ustavni sud BiH odbio je kao neosnovanu apelaciju Medića, osuđenog na 12 godina zatvora zbog zločina nad civilima počinjenih u logoru “Dretelj” kod Čapljine.

Kako je navedeno u odluci Ustavnog suda, Medić je u apelaciji protiv Suda Bosne i Hercegovine naveo da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje, smatrajući da tijekom sudskog postupka nisu poduzete ''sve zakonom raspoložive mjere kako bi se osiguralo svjedočenje svjedokinje ‘C’, čime mu je uskraćena mogućnost da ispita ovog svjedoka''.

''Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava i Evropske konvencije kada su redovni sudovi ponudili relevantne i dovoljne razloge za primjenu zakonom ustanovljenog izuzetka od neposrednog provođenja dokaza, a čime nisu doveli u pitanje garancije pravičnog postupka na štetu apelanta'', stoji u odluci ovog suda.

Također, Medić smatra da je prekršen princip da ne bude suđen ili kažnjen dva puta po istoj optužbi, obrazloživši da je dva puta osuđen za isto djelo, odnosno da se u oba postupka radilo o događajima iz istog vremenskog razdoblja, na istom području, te da se u oba postupka pojavljuju i isti svjedoci.

''Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava iz člana 4. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju kada radnje za koje je apelant oglašen krivim i za koje mu je izrečena kazna u predmetnom krivičnom postupku nisu bile obuhvaćene osudom i kaznom, odnosno oslobađanjem u prethodnom krivičnom postupku koji je vođen protiv apelanta”, naveo je Ustavni sud.

Medić tvrdi u apelaciji i da mu je prekršeno pravo na efikasan pravni lijek, dok je Ustavni sud zaključio da je on imao i koristio mogućnost izjavljivanja žalbi i da je drugostupanjski sud detaljno ispitao njegove navode u vezi s povredom navedenih prava, te ponudio relevantne i dovoljne razloge zbog čega ih je odbio kao neosnovane.

Sredinom lipnja 2018., Apelacijski odjel Suda Bosne i Hercegovine uvažilo je žalbu Odbrane Medića, te mu je zatvorsku kaznu po presudi za zločine nad civilima počinjene u logoru “Dretelj” kod Čapljine smanjilo s 14 na 12 godina zatvora.

Medić je u odvojenom predmetu proglašen krivim za sudjelovanje u nečovječnom postupanju i prisiljavanju na seksualni odnos civila srpske nacionalnosti, i osuđen na sedam i po godina zatvora. Zbog osude na sedmogodišnju kaznu za ratni zločin i u drugom predmetu, Mediću je izrečena jedinstvena kazna.

Prema presudi, Medić je osuđen i da je u lipnju 1992. godine u logoru “Dretelj” zajedno s R.M. zlostavljao svjedokinju “B”.