Ronioci nosili pomoć najugroženijima: "Borba s poplavom i utrka s vremenom"

Kad je bilo najteže, u novom poplavnom valu u okolici Gradiške, kada je voda nekontrolirano nadirala sa svih strana, najviše s kozarskih bregova, a kuće, iz kojih mještani nisu na vrijeme izašli, nestajale u mutnoj vodi, na scenu su stupili najhrabriji.

Išli su gdje je najteže. Odredište - selo Vrbaška, sedam kilometara od centra grada.

Nisu oklijevali 

U pomoć Joji i Urošu Novakoviću, Željku, Goranu i Mihajlu Maleševiću, Milanu i Vasi Petroviću, Željku Vasiljeviću došli su Boris Milićević, Dragan Macura, Branislav Bjelovuk, Mirko Ćorković, Dragan Švraka i Vladislav Ćetojević.

Oni su članovi ronilačkih klubova "Gnjurac" iz Laktaša i "Sveti Nikola" iz Gradiške. Na vijest da su mnoga domaćinstva u Vrbaškoj poplavljena nisu oklijevali, pišu Nezavisne. 

"S Borisom Milićevićem i Vladislavom Ćetojevićem, kolegama iz Ronilačkog kluba 'Gnjurac', bio sam na terenu, u Laktašima. Pomagali smo stanovništvu u poplavljenim naseljima pored Vrbasa. Kada smo tu obvezu završili, saznali smo za problem u Vrbaškoj. I krenuli smo", ispričao nam je Dragan Macura.

On živi u Laktašima, a porijeklom je iz ovog sela kod Gradiške.

Oni su pozvali u pomoć i kolege iz Ronilačkog kluba "Sveti Nikola" iz Gradiške. Zajedno su stupili u akciju.

"Prvo smo telefonom stupili u kontakt s najugroženijim obiteljima u Vrbaškoj, s onima do kojih niti jedna služba prije nas nije uspjela doći. Napravili smo precizan plan. Noć se približavala, nivo vode se povećavao, a ovim obiteljima, s brojnim ukućanima, ponestajalo je osnovnih potrepština", kaže Macura.

Dostavljali hranu, vodu, potrepštine...

Članovi njegovog tima pričaju da je do svake kuće bilo teško doći, ali nisu imali dileme.

Odlučili su kako idu pomoći, po svaku cijenu, bez obzira na okolnosti i opasnosti, koje su nepredvidive.

"Naša odlučnost, iskustvo i oprema jamčili su uspjeh. Koristili smo čamce, vozili se, gazili duboku vodu, koliko je to bilo moguće, i savladavali jednu po jednu prepreku. Zahvalnost jedne obitelji kojoj smo dostavili hranu, vodu i higijenske potrepštine davala nam je snagu i ohrabrivala nas da se uputimo i do drugih", ispričali su za Nezavisne ronioci iz dva grada na istom, zajedničkom zadatku.

Prvo su došli do obitelji Mile Petrovića, koja ima deset članova. Njegova kuća bila je na sredini bujice, a voda iznad metra u svim prostorijama u prizemlju.

"Mnogo su se obradovali jer smo prvi došli do njih. Ogromna voda, bujica oko kuće, sve ruši i nosi. Strah se uvukao. Najviše se uplašili djeca i stariji. Naš dolazak, osim pomoći, njih je ohrabrio. Tako su nam rekli. Vidjelo se to u njihovim očima, gestama i postupcima", navodi Dragan Macura.

Spasili pacijenta 

Do kuće Željka Vasiljevića gazili su vodu do ramena.

"Voda visoka, prodrla u kuću. Svi se sklonili u potkrovlje čekajući pomoć i povlačenje vode. Sporo se događalo i jedno i drugo. Osjećaj da smo za njih uradili nešto dobro, da smo pomogli, vrijedan je svakog truda i napora", smatraju Branislav Bjelovuk i Mirko Ćorković iz Gradiške.

Njihova akcija trajala je do kasno, u noć, u petak, 28. ožujka. Borili su se s vodenom stihijom sve dok je bilo moguće i sigurno.

Vatrogasna jedinica, Gorska služba spašavanja i Hitna služba Doma zdravlja Gradiška spasili su dijaliznog pacijenta iz poplavljene kuće u Lužanima.

"Organizirali smo akciju, udruženim snagama, sve u detalje isplanirali i gumenim čamcem evakuirali pacijenta. To je bila borba s poplavom i utrka s vremenom za spas i život bolesnika", kazao je Slobodan Knežević, načelnik Gradskog stožera civilne zaštite Gradiška.

Mještani Čatrnje spasili su stotinu bikova iz poplavljene farme Borislava Kurte u ovom selu.

Nakon ove akcije nastavili su dalje. Zajednički su postavili vreće s pijeskom i obranili selo od nabujale rijeke Jurkovice.

"U ovako teškoj situaciji solidarnost se pokazala u najboljem svjetlu. Stanovnici ugroženih područja su se međusobno pomagali, ne čekajući gradske službe", rekao je Dušan Vranić iz Lužana, sudionik ovih akcija.