Priče o počiniteljima ubojstava vojnika HVO-a

Na suđenju za zločine počinjene na području Viteza, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine govorio je o saznanjima u vezi sa zarobljavanjem i ubojstvima vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u prosincu 1993. godine.

Svjedok Ahmet Hodžić kazao je da je bio mobiliziran 1993. godine te da je bio u probojnoj četi 325. brigade. Prisjetio se da su krenuli u akciju oslobađanja Starog Viteza, te dodao da nije vidio tijela u Križančevu Selu, ali da je saznanja dobio na Počulici dva-tri dana poslije akcije.

''To su pretežno civili pričali, da su zarobljeni HVO vojnici i da su pobijeni'', rekao je Hodžić.

Svjedok je kazao da se pričalo kako se to dogodilo kod Rokijeve kuće. Na pitanje tužitelja Ivana Matešića svjedok je rekao da je čuo da su tu bili Roki, Šaćir i Sadik Omanović.

Tužitelj Matešić je upitao svjedoka je li mu netko od optuženih dolazio u periodu između njegove prve i druge izjave u istrazi, na što je on odgovorio potvrdno.

''Kasim je dolazio kući, htio je da kažem da sam bio dolje u Gačićevom potoku'', rekao je Hodžić, dodavši da je tada kazao kako nije bio tu i da ne želi biti dio toga, te da ne zna razlog zašto mu je to rečeno.

Za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, optuženi su Ibrahim Purić, Nijaz Sivro, Ibrahim Tarahija, Rušit Nurković, Almir Sarajlić zvani Roki, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija zapovjednik Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Na pitanje Obrane svjedok je kazao da nije vidio Almira Sarajlića tijekom postrojavanja pred polazak u Križančevo Selo. Odvjetnik Nermin Vila upitao je svjedoka tko mu je rekao da s njim nije bio izvjesni Suve, na što je svjedok kazao da su mu to rekli inspektori tijekom davanja druge izjave, ali da je on bio siguran da je Suve bio s njim.

Svjedok je dodao da je čuo pucnjavu, ali nije čuo jauke i zapomaganja kada se rastao od svoje skupine prije zemunica HVO-a.

Odgovarajući na pitanje odvjetnika Vile, svjedok je kazao da je Roki imao više kuća te da je Rokijeva kuća iz priče bila kuća Džeme i Semira, oca i brata Almira Sarajlića, te da on smatra da je to isto. Na pitanje sutkinje Dalide Burzić da li je Roki bio poznat svima i da li se ''Rokijeva kuća'' koristila ''žargonski'', svjedok je odgovorio potvrdno.

Na pitanje Sudskog vijeća da objasni zašto je u drugoj izjavi tijekom istrage dao više informacija nego u prvoj, uključujući priču koju je čuo za ubojstva vojnika HVO-a, svjedok je objasnio da nije htio biti uključen u to i da prisustvuje ispitivanju, ali da je onda odlučio ispričati svoja saznanja.

Upitan od Obrane da objasni zašto u istrazi nije spomenuo kako je sa Almirom Sarajlićem, Sadikom i Šaćirom Omanovićem bio i Kasim Kavazović, a danas to spominje, svjedok je rekao da je za Kavazovića čuo preko medija.

Na današnjem ročištu saslušan je još jedan svjedok, no odlukom Sudskog vijeća javnost je tada bila isključena.

Nastavak suđenja zakazan je za 25. veljače.