Preminuo je Mugdim Mugda Karabeg
Čovjek koji je u novinarstvo uveo jednog Gojka Berića i koji je bio prethodnica pjesniku Mili Stojiću na čelu kulturne rubrike "Oslobođenja", istinski doajen bosanskohercegovačkog novinarstva, Mugdim Mugda Karabeg, preminuo je u subotu u svojem američkom domu u Chicagu u 93. godini.
"Jutros rano, s prvim zrakama sunca, napustio nas je naš dragi Mugim Karabeg", napisala je ožalošćena obitelj.
70 godina pisanja
U Sjedinjene Američke Države Karabeg - izdanak čuvene mostarske obitelji- stigao je u kolovozu sada već davne 1995. godine, prije 27 godina, piše Radio Sarajevo.
"Grozomornoga ljeta 1993. postrojbe Hrvatskoga vijeća obrane istjerale su ga iz roditeljske kuće u Mostaru i strpale u logor Dretelj, gdje je proveo dva mjeseca, trpeći neviđene muke i poniženja, o kojima danas nerado priča. Pušten je nakon apela međunarodnih novinskih asocijacija iz Pariza i Bruxellesa", pisao je Mile Stojić 2002. u Feralu.
Govorio je da je za njegovo puštanje zaslužan Jadranko Prlić.
Mugdim Mugda Karabeg rođen je 1929. godine. Diplomirao je na Novinarsko – diplomatskom fakultetu u Beogradu 1952. godine i novinarstvom se počeo baviti te iste godine kao urednik lista Škole pješadijskih oficira JNA u Vipavi, pod nazivom "Vojnik Vipave". Od tada pa praktično do kraja života neprestano se bavio pisanjem - punih 70 godina!
Novinar i u dijaspori
Još davne 1958. godine Karabeg u "Oslobođenju" objavljuje reportažu pod naslovom "Jablanica u znaku hidrocentrale", navodeći kako je centrala "donijela sve i dobro i zlo".
Bio je šef Dopisništva "Oslobođenja" u Mostaru, koje je u njegovo vrijeme obuhvaćalo Hercegovinu i dio primorja od Dubrovnika do Splita, urednik u listu "Oslobođenje", dopisnik tog lista iz Kaira, urednik kulturne rubrike...
Nastavio je da se aktivno bavi novinarstvom i u dijaspori Chicaga, surađujući u "Mostu" dobrog Alije Kebe, u "Bosanskoj pošti" u Norveškoj, kao urednik lista "Zambak – BiH odjek" naše dijaspore u Chicagu, pa i kao zamjenik urednika web portala "Chicagoraja"...
O Karabegu je Gojko Berić 2016. godine u "Oslobođenju" zapisao:
"Za moju iluziju o novinarstvu kao najljepšoj profesiji na svijetu 'kriv' je Mugdim Karabeg. Sredinom pedesetih godina bio je dopisnik 'Oslobođenja' iz Mostara i, usput, mojoj generaciji predavao engleski jezik u Srednjoj tehničkoj školi strojarski odsjek. Jednog dana, netko od učenika iz mog razreda mu se obratio: 'Profesore, ima među nama jedan koji dobro piše. I on bi htio biti novinar…' Imao sam 16 ili 17 godina kad je počela moja suradnja s Karabegom. Donosio bih mu vijesti ili kraće informacije prikupljene po gradu i ispisane rukom, a on ih je uredno prekucavao na mašini i slao Oslobođenju.
Uvijek su bile objavljene i potpisane mojim inicijalima. Tijekom ljetnog raspusta često bih odlazio do dopisništva Oslobođenja u Cernici, jednoj od tada najpoznatijih ulica u Mostaru, kako bih Mugdi predao svoj novi tekst. Razočarao bih se kad ga ne bih zatekao. Prije nego što bih se vratio, još jednom bih pogledao kroz staklo na vratima nevelikog ureda, u koju se ulazilo pravo s trotoara. Još vidim Mugdinu pisaću mašinu na stolu i razbacane papire i novine…".
Od Mugdima Karabega se danas opraštaju njegove kolege, prije svega, novinari, ali i njegovi Mostarci, Hercegovci:
"Bio je jedan od najboljih novinara koje je 'Oslobođenje' imalo u svojoj povijesti, ali i cijela tadašnja generacija medijskih djelatnika u BiH. Volio je ljude, bio otvoren, srdačan i pristupačan posebno mlađim kolegama, uvijek spreman da pomogne, da pruži mudar i koristan savjet. U mostarskom dopisništvu 'Oslobođenja', kao dugogodišnji urednik, pomogao je da se izgradi i podigne cijela jedna generacija novinara koji su sedamdesetih, osamdesetih godina i kasnije, slovili kao ugledna novinarska pera u brojnim medijskim ustanovama kako u Mostaru, tako diljem BiH i bivše Jugoslavije", napisao je mostarski novinar Alija Behram te dodao:
"Njegove novinarske kolege bez ustezanja će reći da je Mugdim bio velika moralna i ljudska veličina. U svom dugogodišnjem novinarskom djelovanju, izgradio je vlastitu prepoznatljivu brazdu doprinosa u borbi za mir, suradnju i bratstvo među ljudima. To je bio razlog da ga Centar za mir i multietničku suradnju iz Mostara nagradi priznanjem Mimar mira".
