Obljetnica zatvaranja logora Heliodrom
Po prvi put otkako se službeno obilježava godišnjica zatvaranja logora HVO-a članovi Udruženja logoraša Mostar posjetit će prostor Heliodroma.
Jedan od bivših logaraša Emir Hajdarović u razgovoru za Anadoliju, podsjeća na psihička i fizička maltretiranja, na oduzimanje slobode i mogućnosti življenja, te na izgladnjivanja koja su ostavlja posljedice na sve logoraše.
''Svi smo žrtve politike presuđene u Haagu 2017, a jedan od sinonima patnje Mostaraca od 1993. je Heliodrom - mjesto stradanja i mjesto iz kojeg su stotine sugrađana bježeći iz pakla, otišle u zapadne zemlje. Taj projekt na sreću nije uspio, mi smo i danas tu, prkosni i ponosni, spremni zemlju graditi zajedno sa pripadnicima svih naroda u njoj. Ranije smo upućivali inicijativu ka udruženjima logoraša koja imaju hrvatski predznak, da zajedno posjećujemo sva mjesta stradanja, međutim odgovor nikad nismo dobili. Mi smo spremni pokloniti se žrtvama svih logora'', kaže Hajdarović.
Na Heliodrom u kojem je proveo dio vremena u kojem je bio logoraš (ukupno čak 309 dana), nakon rata u Mostaru otišao je samo jednom, dok izaslanstvo Udruženja logoraša nikada do sada nije organizirano otišla na ovo mjesto.
''Ranije nisu bili ispunjeni svi uvjeti za odlazak izaslanstva. Nije postojala ni spremnost institucija za to. Mnogi su nas nastojali spriječiti izgovorima kako je to danas mjesto gdje se mladi obrazuju, kako su objekti danas privatizovani i kako su nam za sve potrebne dozvole. Naša želja je položiti cvijeće pred zgradu koja je u tom vremenu bila 'centralni zatvor'. Ona danas ne služi ničemu, devastirana je i prazna. Tu ćemo se sjetiti poginulih i patnji kroz koje smo prošli i mi koji smo preživjeli'', rekao je Hajdarović.
Heliodrom je bio sabirni logor Hrvatske republike Herceg-Bosna. Prema optužnici Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY), pripadnici HVO-a počeli su držati muškarce bošnjačke nacionalnosti u logoru od 1993. do travnja 1994. godine, a prethodno su uhićene stotine civila koji su živjeli u zapadnom dijelu grada. Pripadnici HVO-a nisu razlikovali civilne od vojnih zatvorenika, kako bi se civili oslobodili.
