Novi detalji suđenja za zločin u Križančevom Selu

U nastavku dokaznog postupka Obrane na suđenju za zločine počinjene na području Viteza, svjedoci Ibrahima Tarahije su pričali o saznanjima teškog ranjavanja optuženog u drugoj polovini 1993. godine.

Mirsad Ćulivac, svjedok Obrane drugooptuženog Ibrahima Tarahije, ispričao je da je 1993. godine bio angažiran kao četni starješina u Logističkoj četi Nastavno-regrutnog centra u Zenici. On je naveo da je Tarahiju upoznao u drugoj polovini 1992. godine, kada je Tarahija regrutiran u ovu četu kao zapovjednik te da ga nije vidio do srpnja 1993. godine, kada je saznao da je teško ranjen.

"Vi ste mi rekli"

"Pošto je bio na intenzivnoj njezi, nisam mogao stupiti s njim u kontakt. Kada je došlo vrijeme da izađe s intenzivne njege, ja sam otišao do njega", kazao je svjedok, dodavši da je to sve trajalo mjesec dana, nakon čega je Tarahija prebačen na kućno liječenje te da ga je zadnji put u tom periodu vidio u listopadu 1993. godine.

Na upit Tužiteljstva, svjedok je izjavio da ne zna da se Tarahija vratio u vojne formacije nakon ovog datuma te da ne zna da je bio zapovjednik bataljona.

Pročitajte još

Križančevo selo – Još jedna tužna obljetnica

Muriz Spahić je posvjedočio da je u prosincu 1993. godine bio pomoćnik zapovjednika Trećeg bataljona za obavještajne poslove. Kazao je da je zapovjednik bio Tarahija.

Odgovarajući na pitanja Tarahijinog branitelja Zlatka Ibrišimovića, Spahić je kazao da je cilj akcije u prosincu 1993. godine bio deblokada Starog Viteza. Naveo je da se on tada nalazio u Sivrinom Selu, da je pratio dešavanja u slučaju kontranapada te da je o svemu izvještavao Tarahiju putem improvizirane žičane veze. On je kazao da se Tarahija, po dogovoru, nalazio na isturenom zapovjednom mjestu (IKM) u Dubravicama.

"On je bio poluživ, imao je prostrjelne rane. U istrazi su me pitali i rekli da je bio na nekom drugom mjestu. Ja ne znam, mislim da nije", kazao je Spahić te izjavio da ne zna da li je na IKM sa Tarahijom bilo još ljudi.

Tužitelja Ivana Matešića je zanimalo je li svjedoku poznato da je "bilo zarobljavanja vojnika HVO-a", na što je Spahić rekao: "Vi ste mi rekli".

Najmanje 12 vojnika

Nakon što mu je tužitelj Matešić priložio izjavu iz 2017. godine, u kojoj je kazao da je izvještavao ili Tarahiju ili nekog drugog tko bi se javio na telefon, Spahić je izjavio da to kaže i sada.

Upitan o mrtvim vojnicima HVO-a, svjedok je kazao da je sigurno vidio mrtva tijela, ali da ne može reći broj. Izjavio je da mu nije poznato da je iz tranšea, u blizini kuće Džeme Sarajlića, izneseno oko 12 tijela te da u zapovjedništvu nije čuo da je bilo mrtvih vojnika.

Za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, optuženi su Ibrahim Purić, Nijaz Sivro, Ibrahim Tarahija, Rušit Nurković, Almir Sarajlić, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.

Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija zapovjednikTrećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici brigade.

Upoznat s "akcijom" na Križančevo Selo

Ekrem Sivro, svjedok Obrane trećeoptuženog Nijaza Sivre, izjavio je da je krajem 1993. godine postavljen u zapovjednu brigade kao načelnik artiljerije 325. brigade. Kazao je da mu je poznata akcija na Križančevo Selo, ali da nije imao nikakvu ulogu. Dodao je da se on nalazio u zapovjednoj brigade te da poznaje Sivru jer žive u istom selu, s kojim je skupljao eksploziv sredinom 1993. godine.

Svjedok je izjavio da je u nekoliko navrata odlazio s optuženim Sivrom u Visoko, kako bi zamijenili prikupljeni eksploziv. Negirao je da je optuženi određeni dio zadržao za sebe.

Tijekom unakrsnog ispitivanja, na upit Tužiteljstva, svjedok je izjavio da mu nije poznato gdje se Sivro nalazio tijekom akcije na Križančevo Selo.

Nepoznata lokacija

Na današnjem suđenju svjedočio je i Derviš Garup, koji je bio angažiran od svibnja 1993. pri 325. brigadi u organu sigurnosti te uzimao izjave osoba koje su bježale s linije. On je izjavio da je određivanje pritvora prema licima bilo u nadležnosti zapovjednika.

Na upit braniteljice Lejle Čović da li je itko ikad nezakonito pušten iz pritvora, svjedok je izjavio da on nije vodio brigu o tome. Dodao je da ne zna gdje se Sivro nalazio tijekom akcije u prosincu 1993. godine.

"Nijaz je nama više puta rekao da se korektno postupa prema privedenim licima bilo koje nacionalnosti", kazao je svjedok, dodavši da se ne sjeća je li bilo ratnih zarobljenika.

Na upit tužitelja Matešića da li je ikome kopirao i dao stranicu iz svog osobnog dnevnika, koji mu je predočavan u sudnici, a koja se odnosi na datum 22. prosinca, svjedok je kazao da je dao Sivri, ali da se ne sjeća kada.

Nastavak suđenja je zakazan za 15. srpnja.