Kuprešaninu ponudili da kupi bebu: 10.000 maraka za jedno, 15.000 za blizance

Tisuće majki u zemljama regije uvjerene su da su im bebe u otete, proglašavane mrtvima i prodavane. Sumnje potvrđuje i svjedok Marko Ivić iz njemačkog Landhuta, kojem je u Beogradu 1988. ponuđeno da kupi bebu, prenosi N1.

"Biraj" - to je riječ liječnika u sobi punoj novorođenčadi Ginekološke klinike, Kliničkog bolničkog centra 'Zvezdara' u Beogradu koja je 1988. šokirala Marka Ivića.

Pročitajte još

Trgovina ljudima globalna pošast kojom su pogođene sve zemlje

Ovaj Kuprešanin 40 godina sa suprugom živi i radi u njemačkom gradiću Landshutu. Nažalost san o vlastitom djetetu nije bio ostvariv i zato se ideja o usvajanju djeteta činila dobrim rješenjem.

"Željeli smo usvojiti napušteno dijete iz sirotišta. Igrom slučaja upoznao sam čovjeka iz Bugojna koji mi se predstavio kao Dragan i on mi je kazao da ima rješenje za mene u Beogradu. Otputovali smo u Beograd i jako sam se iznenadio kada mi je rekao da parkiramo vozilo kraj rodilišta. Mislio sam da ćemo otići u sirotište", svjedoči Marko Ivić u razgovoru za Deutsche Welle.

Nakon što je obukao bijeli mantil, koji mu je dala medicinska sestra, krenuo je s liječnikom u obilazak rodilja, gdje je dodirivanjem kreveta trebao dati znak liječniku koja je od rodilja najsličnija njegovoj supruzi kako bi posvojio upravo dijete koje će najviše nalikovati novim roditeljima.

Rodilište – trgovina djece

"Pitao me kako izgleda moja žena, a ja sam odgovorio da je crnka. Poslije me je odveo u baby box s bebama i rekao mi da izaberem bebu. Doslovno mi je rekao: 'biraj'. Rekao je da se po djetetu plaća 10.000 DEM, a ako želim blizance, onda 15.000 DEM, da će sve papire srediti kao da je moja žena rodila. Čak mi je govorio da i moje njemačke prijatelje, ali i naše ljude, upoznam da u tom rodilištu, mogu dobiti dijete ako to žele. Kada je to govorio, predstavljao se kao veliki humanista jer su to, navodno, djeca iz siromašnih obitelji ili studentica koje nisu znale što bi s njima. Znao sam da to nikako ne može biti u redu. Rekao sam da ću razgovarati sa ženom i otišao", prisjeća se Marko.

Međutim, prije dvije godine jedan prilog koji je vidio na NTV Happy uznemirio ga je. To je bila priča o ženama iz Udruženja nestalih beba Srbije. Preklinjale su za istinu o svojoj nestaloj djeci – sumnjajući da su postala žrtve trgovine ljudima.

"U Njemačkoj volimo pogledati naše TV kanale, saznati što se događa u našoj zemlji i zemljama bivše Jugoslavije. Supruga i ja gledali smo tu emisiju i ja sam samo kazao: Ane moja, to smo mi mogli biti. Mi smo mogli to ukradeno dijete kupiti. Mi smo mogli biti kupci. Ostali smo šokirani. Vidio sam te majke i rekao da neću šutjeti. Odmah sam nazvao broj s ekrana gdje se pozivalo da se jave majke koje smatraju da su im djeca nestala", govori ovaj čovjek.

Nakon toga, on je uskoro, ponovno, putovao za Beograd.

Čovječnost iznad roditeljstva

No, ovaj put u Beograd je otišao na poziv majki Udruženja nestalih beba iz Srbije i to kao svjedok - sa snimljenim video svjedočenjem, ali i ovjerenom, pismenom izjavom koja će biti dokaz na sudu. Na pitanje što bi učinio da je kojim slučajem kupio bebu, a vidio emisiju o ukradenim bebama, odmah odgovara:

"Rekao bih, kćeri moja, spremi se, idemo u Beograd da tvoja majka više ne plače. Odgojen sam kao katolik i ne bih mogao s tim živjeti. Čovječnost je i iznad roditeljstva. Shvaćam da se u Srbiji još boje, ali njihovo tužiteljstvo treba istražiti ove slučajeve. Nije normalno da toliko puno rođene djece bude mrtvo", zaključuje on.

Naime, prema pregledu podataka na koje je uputio Republički zavod za statistiku Republike Srbije, jasno je vidljivo da je u periodu od 1960. do 1990. godine, od ukupno rođenih 4.660.714 djece, mrtvo rođeno 22.792, a umrlo čak 228.006 odojčadi, djece do nepune godine dana.

''To je enormno visok broj i koji je dio od tog broja lažno proglašen mrtvim mi to ne znamo'', za DW kaže Ana Pejić, tajnica udruženja roditelja nestalih beba Vojvodine, jednog od čak pet koliko ih je u Srbiji. I ona sama od 1988. traga za svojom djevojčicom.

Nevjerojatno svjedočenje Marka Ivića slamka je nade za stotine majki koje su uvjerene da su njihova djeca žrtve trgovine ljudima. Majke Srbije i majke iz Bosne i Hercegovine, kako ona kaže, imaju puno toga zajedničkoga.