Kordić Jure i ostali: Svjedokinja Tužiteljstva BiH se ne sjeća vlastitog iskaza

Na suđenju za zločine počinjene na području Mostara, svjedokinja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, koja je svjedočila videolinkom iz Sjedinjenih Američkih Država, nije se mogla sjetiti detalja iz iskaza koji je dala istražnom sucu 1996. godine, u kom je navela da su Jure Kordić i Emir Brekalo odveli zaštićenu svjedokinju, koja po povratku sa ispitivanja nije mogla hodati.

Zdravka Gaš je kazala kako je živjela u naselju Kuti livač sa suprugom, dvojicom sinova i kćerkom. Ispričala je kako je jednog dana 1993. godine sa sinovima otišla u mostarsko naselje Rudnik posjetiti majku Jure Kordića koja je bila bolesna. Rekla je kako se zbog ratnih događanja nisu mogli vratiti kući, nakon čega su ostali kod njegove majke Ane mjesec i pol do dva, gdje im je ''pruženo gostoprimstvo dok nisu našli novi stan''.

Na pitanje tužitelja Seida Marušića je li se događalo nešto neobično dok je tu boravila, ona je odgovorila kako je ''u tu kuću dolazio Jure sa prijateljima kako bi se presvukli, odmorili i onda su odlazili''.

Marušić je pročitao dio iskaza svjedokinje iz 1996. godine, gdje se navodi kako je vidjela kako Jure Kordić i Emir Brekalo pred kuću dovoze jednu ženu sa dvije djevojčice i jednim dječakom.

Prema tom iskazu, Kordić je prilikom izlaska iz auta pozvao majku da im da ključ, a Brekalo izašao na sprat i rekao im ''da ne izlaze vani jer će izvršiti privatnu razmjenu''.

''Vjerujte mi da se ne sjećam tih događaja'', rekla je svjedokinja Gaš, dodavši kako je poznavala Kordića i Brekala jer su živjeli u njenom naselju.

Kako je pročitao tužitelj, svjedokinja je ranije navela i da su u jednoj sobi kuće bile zatvorene zaštićena svjedokinja pod pseudonimom “X” i njena sestra “L” koju su na ispitivanje odveli Brekalo i Kordić.

''Vratili su se predvečer, dva i pol sata nakon odlaska. Primijetili smo da zaštićena svjedokinja ‘L’ nije mogla hodati. Na njenim grimasama sam shvatila da joj se nešto dogodilo i da je pijana. Kada je vidjela Ana, ona je rekla da je ne može gledati'', pročitao je Marušić iz iskaza.

''Ne sjećam se da sam dala iskaz'', kazala je svjedokinja Gaš.

Juri Kordiću, Draženu Lovriću, Dariju Sušcu, Nedžadu Tinjaku, Nuhanu Šikalu, Dariju Mihalju, Stanku Škobiću, Tomislavu Ančiću i Slavku Golemcu se na teret stavlja zatvaranje u logore ''Heliodrom'' i ''Vojno'', progon i teška zlostavljanja bošnjačkog stanovništva Mostara počinjena tijekom 1993. i 1994. godine. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Prve bojne Druge brigade i ''Kažnjeničke bojne'' Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Na ovom ročištu pročitani su i iskazi četiri svjedoka.

Nerkez Ćurić je u iskazu danom 27. ožujka 1996. godine naveo kako su ga iz stana sa suprugom Fatimom odveli pripadnici HVO-a, među kojima su bili Tinjak zvani Žuti, te ih zajedno sa ostalim civilima prebacili u logor ''Vojno''. U logoru je proveo, kako je pročitano, 55 dana gdje su ga tukli Mario Mihalj, koji im je predstavljen kao zapovjednik logora i Dragan Šunjić.

''Mihalj Mario me uzeo za kosu i udarao glavu od željezna vrata. Ljudi su mi rekli da me udario 25 puta'', navodi se u iskazu, u kom se dodaje da su zatvorenika Arifa Omanovića 15 dana tukli Mario Mihalj, Šunjić Dragan, Emir Brekalo i Tinjak zvani Žuti, prije nego je preminuo.

Svjedok je u iskazu spominjao i druga ubojstva i maltretiranja, a branitelj Fadil Abaz je kazao kako bi Ćurića da je u sudnici pitao da opiše Tinjaka zvanog Žuti.

U iskazu Miralem Omanović, koji je u međuvremenu preminuo, kazao je kako je 1994. godine identificirao oca Arifa, za kojeg je navedeno da je ubijen u logoru ''Vojno'' i kojeg je prepoznao po dva ožiljka sa operacije.

U istrazi je ispričao kako je za smrt oca saznao od ljudi iz komande Armije Bosne i Hercegovine (ARBiH), čiji je bio pripadnik. Rekao je kako je u ''Vojnom'' ubijena i njegova majka koja je odvedena zajedno s njegovim ocem.

''Ubili smo ti majku i bacili je u Neretvu'', pročitano je iz iskaza kako je Omanović citirao riječi vojnika HVO-a s druge strane linije na kojoj je bio.

Na suđenju je pročitan zapisnik o saslušanju zaštićenog svjedoka A.A. za kojeg je neuropsihijatrica Alma Bravo-Mehmedbašić zaključila da nije sposoban da svjedoči. Tužitelj Seid Marušić je pročitao kako je uhićen na području Stoca i prvo prebačen u logor ''Heliodrom'', a zatim ''Vojno'', gdje je bio zatočen u podrumu.

''Najgore su prošla dva momka iz Sovića kod Jablanice. Ovi momci su preživjeli iako su dobili teške ozljede. Kasnije su nestali. Odvedeni su. Mislim da su likvidirani'', pročitano je iz iskaza.

U iskazu je navedeno i da je zatvorenik Arif Omanović podlegao od ozljeda, a spominje se kako su ga tukli Mihalj Mario i Damir Brekalo.

Na suđenju je pročitan iskaz Arsije Vuk, za koju je vještak medicinske struke Davor Kozomara ustanovio ''da nije u mogućnosti pristupiti Sudu''.

U iskazu ove svjedokinje je navedeno kako su je iz stana u Mostaru odveli u logor “Vojno”, gdje je tokom tri mjeseca doživjela veliki psihički pritisak.

Suđenje će biti nastavljeno 13. prosinca.