Irske časne sestre bacile stotine beba u septičku jamu: Otkrivaju se jezivi detalji

Godinama nije postojala nikakva dokumentacija, nadgrobne ploče ni spomen-obilježja koja bi upućivala na tragediju. Sve se promijenilo 2014., kad je lokalna povjesničarka Catherine Corless otkrila dokaze da je u nekadašnjoj septičkoj jami u gradu Tuamu u zapadnoj Irskoj pokopano 796 djece, piše BBC.

Ekshumacija, za koju se očekuje da će trajati dvije godine, počinje sutra. Bageri su već stigli na neuglednu travnatu parcelu uz dječje igralište na mjestu gdje je nekad bio dom za majke i djecu St. Mary's. Taj dom, koji su vodile časne sestre reda Bon Secours, između 1925. i 1961. primio je tisuće žena i djece. Mnoge žene zatrudnjele su izvan braka pa su ih obitelji odbacile. Nakon poroda mnoge majke bile su prisilno razdvojene od svoje djece, a društvo ih je izoliralo.

"Bili smo prljavština s ulice"

Prema službenim podacima, prvo dijete koje je umrlo bio je Patrick Derrane 1925., a posljednje Mary Carty 1960. U tih 35 godina umrlo je još 794 djece. Bivši irski premijer Enda Kenny opisao je to mjesto kao "komoru užasa".

PJ Haverty, koji je prvih šest godina života proveo u domu, kaže da ga je doživljavao kao zatvor. Prisjetio se da su ih u školi odvajali od druge djece te su morali dolaziti 10 minuta kasnije i odlaziti ranije kako ne bi razgovarali s njima.

"Bili smo prljavština s ulice", rekao je. Ta stigma pratila ga je čak i nakon što je pronašao obitelj koja ga je udomila i kasnije stupio u kontakt s biološkom majkom. Catherine Corless počela je istraživati povijest doma 2005., kada je upisala tečaj lokalne povijesti. U početku je naišla na zid šutnje - nitko nije želio surađivati, a službenih zapisa nije bilo.

Dvojica dječaka otkrila rupu s ljudskim kostima

Prvi konkretan trag dobila je od grobara koji ju je odveo na travnjak pokraj igrališta, gdje se nalazilo malo svetište. Ispričao joj je da su se 1970-ih dvojica dječaka igrala na tom mjestu i ispod betonske ploče otkrila rupu s ljudskim kostima. Vlasti su obaviještene, ali su rupu samo ponovno zatrpali.

Mnogi su tada vjerovali da su posmrtni ostaci iz vremena Velike gladi u Irskoj jer je prije doma na tom mjestu bila ustanova za siromašne i beskućnike u kojoj su radili u zamjenu za smještaj i hranu.

No Corless je znala da su žrtve gladi pokopane na označenoj parceli nedaleko od tog mjesta. Kada je usporedila stare karte, vidjela je da je područje bilo označeno kao "septička jama", a na jednoj karti iz 1970-ih netko je rukom dopisao "groblje".

"Ugledala sam stotine malih svežnjeva"

Zatražila je od matičnog ureda popis sve djece umrle u domu. Očekivala je dvadesetak imena, no stiglo ih je gotovo 800. Potom je pregledala sva poznata groblja u okrugu Galway i susjednom Mayou, ali nije pronašla nijedan grob. Zaključila je da su posmrtni ostaci sve te djece najvjerojatnije ostali zakopani u septičkoj jami.

Kad je priča 2014. objavljena u svjetskim medijima, mnogi ljudi u Tuamu izrazili su nevjericu. No javila se i svjedokinja Mary Moriarty, koja je u 1970-ima živjela pokraj bivšeg doma.

Prisjetila se kako su djeca pronašla lubanju na štapu. Kad je otišla provjeriti, upala je u rupu i ugledala "male svežnjeve, poredane jedan na drugi". Bili su zamotani u platna koja su pocrnjela od vlage. Na pitanje koliko ih je bilo, odgovorila je: "Stotine."

Bebe koje su umrle prije i tijekom poroda do djece od 3 godine

Godine 2017. irska vlada potvrdila je nalaze Corless. U probnoj ekshumaciji pronađena je "znatna količina ljudskih ostataka", od beba koje su umrle prije ili tijekom poroda do djece stare tri godine. Nije bilo nikakve veze s Velikom gladi - to su bila tijela djece iz doma.

Među onima koji se i dalje bore za istinu je Anna Corrigan. Cijeli je život vjerovala da je jedinica, sve dok 2012. nije otkrila da je njezina majka rodila i dvojicu dječaka. John je umro sa 16 mjeseci, a kao službeni uzrok smrti navedeni su "urođena slaboumnost" i ospice.

U bolničkim knjigama piše da je rođen zdrav i težak gotovo četiri kilograma, ali da je s 13 mjeseci bio pothranjen i više nije imao kontrolu nad osnovnim tjelesnim funkcijama. Tri mjeseca kasnije bio je mrtav. Za Williama, drugog dječaka, ne zna ni gdje ni kako je umro.

"Sada znamo njihova imena"

Corrigan je osnovala udrugu Tuam Babies Family Group kako bi ta djeca dobila dostojanstvo i glas. "Sada znamo njihova imena. Znamo da su postojala."

Ekshumacija, prva takve vrste u svijetu, počinje sutra. Daniel MacSweeney, koji vodi projekt i ranije je tražio nestale u Afganistanu, ističe koliko je postupak složen - kosti su pomiješane, a bedrena kost novorođenčeta veličine je prsta odraslog čovjeka.

"Moramo ih izvaditi iznimno pažljivo kako bismo imali šansu za identifikaciju", rekao je. Za mnoge obitelji to znači dugotrajno čekanje, ali i nadu da će konačno saznati istinu o braći i sestrama koje nikada nisu upoznali.